Za sve koji žele više naučiti iz povijesti
Povijest Hrvatske i svijeta
Blog
četvrtak, studeni 20, 2008

         PRIPREME ZA NAPAD NA SSSR

Hitler je uvidio da mu za rat s Velikom Britanijom treba jako puno ljudi, jako puno sirovina i jako puno hrane, a toga svega ima u Rusiji. Zato je Hitler u XII mjesecu 1940. izdao naredbu da počnu pripreme za napad na Sovjetski Savez. Pripreme su krenule od siječnja 1941. godine, a plan je dobio naziv Barbarossa (Crvenobradi) prema njemačkom caru iz 13. stoljeća koji je imao velike uspjehe u ratu sa Slavenima.

Opet su vojni stručnjaci upozoravali Hitlera da ne može napasti Sovjetski Savez dok ne riješi jugoistok Europe. Na jugoistoku Europe su Kraljevina Jugoslavija i Kraljevina Grčka i tu su Englezi mogli bez problema dopremiti svoju vojsku i kad bi Njemačka napala Sovjetski Savez, Englezi bi tu lako mogli otvoriti drugu frontu. Zato je Njemačka krenula na Balkan. Prvo je Hitler pridobio Bugarsku. Bugarska je odmah pristupila Trojnom paktu i dopustila njemačkoj vojsci da uđe u državu.

 

         PRISTUPANJE JUGOSLAVIJE TROJNOM PAKTU

Zatim je krenuo na Kraljevinu Jugoslaviju. Hitler je počeo tražiti da Kraljevina Jugoslavija pristupi Trojnom paktu. To je dovelo do toga da se u Kraljevini Jugoslaviji pojave tri struje. Prvo su postojale jake snage povezane s Velikom Britanijom i Francuskom koje žele da se Jugoslavija uključi u rat na strani Velike Britanije. Druga frakcija bila je povezana s Njemačkom i Italijom i to gospodarskim vezama. Oni žele da Jugoslavija potpiše Trojni pakt. I treća frakcija je bila Komunistička partija koja je protiv svega toga i želi da se Jugoslavija poveže sa Sovjetskim Savezom.

U Kraljevini Jugoslaviji su počele nestašice, sve više se zaoštravalo nacionalno pitanje. Zato je 1940. godine komunistima uspjelo organizirati veliki generalni štrajk. Došlo je do potpune obustave rada i paralize proizvodnje. Isto tako, komunisti su organizirali i antifašističke demonstracije kad god su u Jugoslaviju dolazili Nijemci i Talijani.

Takvih pobuna nije bilo u državama u kojima je bila njemačka vojska i to je možda utjecalo da Cvetković popusti i pristane na Trojni pakt. 25. ožujka 1941. Cvetković je u Beču potpisao pristupanje Trojnom paktu. Hitler je odmah tražio da se dopusti njemačkoj vojsci da uđe u Kraljevinu Jugoslaviju, a kao protuuslugu će Jugoslavija dobiti proširenje nakon rata – izlazak na Egejsko more preko Grčke.

Pristupanje Trojnom paktu značilo je gubitak slobode jer se mora priznati vrhovna vlast Njemačkoj. Isto tako država koja pristupi Paktu, više nema vlast u vanjskoj politici, ne može sklapati sporazume i gospodarski više nije neovisna.

Zato se u Kraljevini Jugoslaviji razvio snažan antifašizam i antifašističko raspoloženje je dovelo do toga da dođe do masovnih antifašističkih demonstracija 27. ožujka 1941. kad se saznalo da je Kraljevina Jugoslavija pristupila Trojnom paktu. Demonstracije su pokazale da se narod protivio ulasku u Trojni pakt jer nisu bile organizirane nego spontane. Bilo je to izrazito protivljenje Hitleru.

 

 

 

 

 

         DRŽAVNI UDAR U JUGOSLAVIJI

Istog dana 27. III 1941. u Jugoslaviji je izvršen državni udar. Dio jugoslavenske vojske bio je povezan sa silama Antante, a među njima je bio i zapovjednik zrakoplovstva Dušan Simović. On je s vojskom krenuo i srušio vladu Cvetković-Maček. Vrlo brzo se narodu oglasio novi kralj – Petar Karađorđević.  Na taj način je završilo doba namjesništva.

Velika Britanija je trenutačno bila sama u ratu proziv Trojnog pakta i očajnički je tražila saveznika. Željela je upotrijebiti rodbinske veze kako bi pridobila Jugoslaviju na svoju stranu. Zato je pokušala iščupati Kraljevinu Jugoslaviju Hitleru, međutim, za par dana je Dušan Simović potvrdio pristupanje Trojnom paktu.

 

         NAPAD NA JUGOSLAVIJU

Sve to je izražavalo nestabilnost u Jugoslaviji i zato je Hitler sazvao svoj generalštab i izdao naredbe da se u najkraćem roku mora pripremiti sve za istovremeni napad na Kraljevine Jugoslaviju i Grčku. Drugo što je tražio Hitler je da Jugoslavija u vojnom smislu mora biti poražena i mora biti raskomadana. To nije bilo teško jer je Jugoslaviju već bila sa svih strana okružila njemačka vojska, u Mađarskoj i mađarska vojska, a u Albaniji i talijanska vojska. Napad je pripreman u tajnosti i šifra napada na Kraljevinu Jugoslaviju bila je Poduhvat 25, a napada na grčku Marita.

Napad na Jugoslaviju počeo je u nedjelju u jutro 6. IV 1941. (svi dosadašnji njemački napadi bili su nedjeljom ujutro kad je budnost najmanja). Napad je počeo strahovitim zračnim ofenzivama na Beograd, na pravac uz Moravu i na Vardar prema Grčkoj.

Napad na Beograd je bio zločin koji je pokazao da Hitler ne poštuje međunarodno pravo. Naime, Beograd se bio proglasio otvorenim gradom. To znači da u slučaju rata grad na taj način obavještava napadača da se neće braniti. To su radile brojne svjetske metropole kako bi sačuvale grad od razaranja i sve neprocjenjive vrijednosti koje se čuvaju u gradu. Hitler je svejedno bombardirao Beograd i bilo je oko 70 000 žrtava.

Glavnina njemačkih snaga je ušla u Jugoslaviju iz Austrije, druga njemačka armija iz Bugarske u Moravsko-vardarsku dolinu prema Sarajevu. Manje jedinice upale su iz Mađarske i Rumunjske, a Talijani sa zapada i iz Albanije.

Kraljevinu Jugoslaviju nije imao tko braniti. Građani nisu bili zadovoljni i velik broj se nije uopće odazvao na mobilizaciju. Osim toga, Kraljevina Jugoslavija je imala zastarjelo oružje i zastarjele planove obrane. U najvećem dijelu slučajeva vojska Kraljevine Jugoslavije se nije odupirala nego se predavala. General Nedić koji je vodio čitavu jednu jugoslavensku armiju, odmah se predao i kasnije postao šef okupirane Srbije.

Što se tiče vlade i kralja, bježali su. Pokušali su preko Makedonije stići do Grčke, međutim, put su im prepriječili Nijemci iz Bugarske tako da su krenuli prema Crnog Gori. Tamo su stigli britanski avioni i preuzeli kralja i ostale i prevezli ih u London.

Njemačka vojska je brzo napredovala kroz Jugoslaviju. Gradovi su padali jedan za drugim. 8. IV Maribor, 10. Zagreb, 12. Banja Luka…

 

         KAPITULACIJA JUGOSLAVIJE

Rat u Jugoslaviji je trajao svega 12 dana. Kraljevina Jugoslavija potpisala je 17. IV bezuvjetnu kapitulaciju koja je na snagu stupila odmah sljedeći dan 18. IV 1941. Kapitulacija kakvu je potpisala Jugoslavija bila je najteža jer poražena strana nema prava postavljati nikakve uvjete, nego jednostavno mora prihvatiti diktat pobjednika. Hitler je tražio da se Njemačkoj preda sve jugoslavensko naoružanje.

 

         NAPAD NA GRČKU I KAPITULACIJA

Grčka je bila posljednja slamka za koju su se hvatali Britanci. Britanci su na jug Grčke (otok Kretu) dopremili svoje vojnike. To su uglavnom bili vojnici iz britanskih kolonija – Australije i Kanade. Oni su dosta dugo zadržavali Nijemce, međutim, na kraju je Hitler ipak uspio i Grčka je kapitulirala.

 

         PODJELA JUGOSLAVIJE

Plan Barbarossa je trebao početi 1. svibnja, međutim, plan je odgođen za 6 tjedana zbog napada na Jugoslaviju i Grčku. Jugoslavija je nestala i njezin prostor je politički podijeljen na tri dijela. Velik dio prostora su anektirale okolne države – Njemačka, Italija, Albanija, Mađarska i Bugarska, a na drugom dijelu je uspostavljena okupatorska vlast.

Bugarskoj je pripao cijeli jugoistočni dio Srbije i velika većina Makedonije. Mađari su anektirali velik dio Vojvodine odnosno Bačku i Baranju. Međimurje su prvo samo okupirali, a kasnije i anektirali. Isto tako Mađari su pripojili i sjeveroistočni dio Slovenije.

Nijemci su anektirali sjeverni dio Slovenije sjeverno od Save. Granica Trećeg Reicha i onoga što je ostalo od Kraljevine Jugoslavije postala je rijeka Sutla. Nijemcima je pripao i Banat jer je to najplodniji dio Panonske nizine i Habsburgovci su u taj prostor stoljećima naseljavali Nijemce. Tu je i do rata ostalo puno nijemaca i Hitler je htio posebnu kontrolu nad tim dijelom.

Italija je uspjela prigrabiti Sloveniju južno od Save. Počela su raseljavanja Slovenaca na područje Hrvatske i Srbije, a politički nepodobni su odvođeni u koncentracijske logore. Talijani su anektirali i istočnu obalu Jadrana – Istru, kvarnerske otoke i sve dalmatinske otoke osim Hvara i Brača. Pokušali su anektirati i Crnu Goru, međutim, došlo je do ustanka pa je Crna Gora samo okupirana i ostala je pod okupacijom tijekom cijelog rata. Velikoj Albaniji je pridruženo Kosovo i zapadna Makedonija, a na taj način su ti prostori ušli u sastav Velike Italije.

Banat je pripao Nijemcima

Na trećem dijelu stvorene su dvije kvislinške države. Hitler je takve države prepuštao desničarima iz tih država. Na prostoru Srbije u središtu je uspostavljena vlast njemačke vojske, međutim, Hitleru trebaju vojnici za plan Barbarossa i zato je taj dio predao generalu Nediću.

Na preostalom dijelu Hrvatske (u čijem sastavu više nema Međimurja, Baranje, Istre i primorja) i Bosne je uspostavljena Nezavisna Država Hrvatska. U sastavu NDH nisu bili gradovi koji su nakon doseljavanja Hrvata bili jezgre hrvatske države, već su bili pod talijanskom vlasti. U prvom trenutku ljudi koji su se željeli riješiti Jugoslavije, bili su sretni što imaju svoju državu, no kasnije je postalo jasno da se ne radi o neovisnoj državi.

australis @ 10:37 |Komentiraj | Komentari: 46 | Prikaži komentare

Prvi svjetski rat nije riješio nikakve probleme. I dalje se vodi borba za prevlast u svijetu, a s druge strane, vodi se i borba između kapitalizma i komunizma. U borbi protiv komunizma nastajali su i širili se razni fašistički režimi. Fašistički režimi se pokušavaju domoći što većih kolonijalnih posjeda. To je bio cilj i u Prvom svjetskom ratu.

S druge strane, Njemačka želi postati broj 1 u svijetu, ali želi se i revanširati zbog Prvog svjetskog rata. Njemačka se zato prva počela spremati za rat. Postoje planovi za gotovo svaku zemlju Europe. Prvo treba zauzeti srednju Europu, a onda riješiti probleme na istoku prema dogovoru sa Sovjetskim Savezom i tek onda s obračunati sa zapadnim zemljama.

Njemačka je raspolagala najvećom vojskom na Zemlji, a ima i najmoderniju vojnu industriju. Nema dovoljno brodova, ali zato ima podmornice i fantastično razvijenu avijaciju. Generali u njemačkoj vojsci su uglavnom oni iz Prvog svjetskog rata.

Njemačka opet računa na munjeviti rat – Blitzkrieg iz istog razloga kao i u Prvom svjetskom ratu. Dugi rat joj ne odgovara jer ima ograničen broj ljudi i nema dovoljno zaliha hrane i sirovina. S druge strane, bit njemačke taktike je da se napada pojedinačno. Kad se jedna država pokori, ide se na drugu. Na taj način Hitler je želio izbjeći istovremeni rat na više fronti.

Njemačka je sve pripremila da napad na Poljsku bude njemačka pobjeda. Hitler je znao da Poljska ima sklopljen obrambeni savez sa Francuskom i Velikom Britanijom i da će se onog trena kad Njemačka napadne Poljsku u rat uključiti i Velika Britanija i Francuska.

 

         POTRAŽIVANJE GDANJSKA

Nijemci su već u ljetu počeli koncentrirati vojnike na granicu s Poljskom. Hitler je istodobno počeo tražiti da mu Poljska preda Gdanjsk – poljski grad u kojem je živjelo jako puno Nijemaca i ljudi koji govore Njemački. Hitler je opet isticao njemačku nacionalnu manjinu. I drugo što je tražio od Poljske je da mu dopuste da Nijemci preko Koridora izgradi cestu i željeznicu koja bi povezala ova razdvojena dijela Njemačke. Kad bi Poljske pristala, izgubila bi vezu s morem. Poljaci zato nisu htjeli ništa ni čuti.

Na granici s Poljskom počele su izazivačke akcije kojima su Nijemci pokušali isprovocirati Poljake, međutim Poljska se osjećala dovoljno jakom jer je imala savez sa Velikom Britanijom i Francuskom.

 

         IZREŽIRANI POLJSKI NAPAD NA NJEMAČKU

Hitler je onda izrežirao jedan događaj da ispadne da je Poljska prva napala Njemačku. Gestapo je iz koncentracijskih logora izabrao nekoliko njemačkih komunista i vježbom ih pretvorili u komandose. Kad su komandosi bili spremni, obučeni su u poljske uniforme i odvedeni na granicu prema Poljskoj. Njihova zadaća bila je da napadnu njemačku radiostanicu na granici.

Čim su komandosi zauzeli radiostanicu, gestapovci su ih fotografirali i sljedećeg dana su sve njemačke novine bile pune fotografija poljskih vojnika koji su napali Njemačku. Hitler je na taj način dobio opravdani razlog da kazni Poljsku.

 

         NAPAD NA POLJSKU

1. IX 1939. njemačka vojska je u ranu zoru krenula u napad na Poljsku. 90 % vojnika već je bilo na granici s Poljskom, a ostalih 10 % je ostalo na Siegfriedovoj liniji za slučaj da Francuzi napadu Njemačku.

Poljska je napadnuta bez objave rata vrlo brzo su reagirale Francuska i Velika Britanija. One su 3. IX objavile rat Njemačkoj i najavile da u rat ulaze sa svim svojim kolonijama. Ono što Poljska nije očekivala je da će ju i Francuska i Velika Britanija ostaviti na cjedilu. I jedna i druga država su mogle pokušati napasti Njemačku, međutim bilo im je važno da rat bude što dalje izvan njihovih granica.

(Poljska je nakon Prvog svjetskog rata obuhvaćala poljski etnički prostor, ali i okolne prostore. Tako su čak 50 % stanovništva činile nacionalne manjine – Nijemci, Židovi, Rusi… Poljska se nakon oslobođenja 1918. do napada 1939. nije mogla ni gospodarski razviti ni tehnički unaprijediti svoju vojsku.)

Kad je Njemačka napala Poljsku, Poljaci nisu stigli ni mobilizirati cijelu vojsku, a osim toga njemačka i poljska vojska nisu se mogle tehnički ni usporediti. Nijemci imaju topovske i tenkovske brigade. S druge strane, Poljaci još uvijek imaju rod vojske koji je vrijeme već pregazilo – konjičke jedinice.

Prilikom napada na Poljsku, Nijemci su uveli novu taktiku ratovanja – taktika velikih kliješta. Radilo se o tome da su se vojničke jedinice koje su se našle na granici sa Poljskom sastojale od pješaštva u sredini, na krilima je bila motorizirana artiljerija, a iza njih je avijacija koja prva ide u napad. Avioni bombardiraju i na taj način uništavaju obrambene snage. Kad se avijacija vrati, u napad idu tenkovske jedinice koje prodiru i zatvaraju jedan džep napadnutog teritorija u obliku kliješta. Na kraju ide pješaštvo koje čisti sve što ostane.

Nijemci su strahovitom brzinom napredovali i do 17. IX došli do crte razdvajanja dogovorene sa Staljinom. 17. IX 1939. sa istoka je Poljsku napao SSSR. Relativno brzo je i crvena armija stigla do crte razdvajanja. Na kraju su 6. X Nijemci uspjeli osvojiti Varšavu i Poljska je kapitulirala. Nijemci su Poljskoj odmah oduzeli pogranična područja i priključili ih Trećem Reichu, a ostatak Poljske ostao je pod okupacijom do kraja rata.

 

         NAPAD NA DANSKU I NORVEŠKU I KAPITULACIJE

Hitleru je išlo sve po planu. Osvojio je Poljsku i iduće godine se okrenuo prema zapadu. Sve je bilo unaprijed isplanirano. Budući da su Francuska i Velika Britanija ušle u rat protiv Njemačke, Hitleru je bio cilj napasti te države. No vojni stručnjaci su tvrdili da si prije napada na Francusku treba osigurati zaleđe. Zato je Hitler 9. IV 1940. napao Dansku i Norvešku. Obje države je napao taktikom velikih kliješta.

Danska i Norveška su napadnute iz strateških, ali i gospodarskih razloga. Danska je gospodar tjesnaca na izlasku iz Baltičkog mora na Sjeverno more. Nijemcima su ti tjesnaci bili važni da može izvesti mornaricu na Atlantik.

DANSKA.  Danska je slovila kao najrazvijenija poljoprivredna zemlja na svijetu i Danci su izvozili hranu u Englesku. Hitleru ta hrana treba, a osim toga, ako danski izvoz bude usmjeren prema Njemačkoj, onda će to pogoditi Veliku Britaniju.

Kad je Hitler napao, Danska nije imala nikakve šanse da se obrani jer je izrazito ravničarska zemlja, a i posljednja tri stoljeća nije sudjelovala u ratovima. Danci nemaju adekvatne snage da se suprotstave Hitleru i zato su proglasili kapitulaciju isti dan.

 

NORVEŠKA.  U Norveškoj je situacija bila kritičnija. Norveška je najzapadnija i najsjevernija zemlja na Skandinavskom poluotoku i zbog svog priobalja (fjordovi) je idealno mjesto za skrivanje ratne mornarice. S druge strane, južni dijelovi Norveške mogli su služiti kao uporište za napad na Veliku Britaniju. A najvažnije je što bi Njemačka mogla kontrolirati sjeverni Atlantik jer se boji da bi moglo doći, do suradnje između Velike Britanije i Sovjetskog Saveza.

Norveška je Nijemcima bila zanimljiva i iz gospodarskih razloga. Naime, i Norveška je razvijena industrijska zemlja, a središte industrije je na sjeveru. Norveška teška industrija je skoncentrirana oko luke Narvik. Njemačkoj koja je u ratu trebaju ogromne količine željeza i čelika za oružje i za ratnu mornaricu. Kako je i švedska teška industrija smještena na sjeveru države, Hitler je mogao iz Švedske uvoziti čelik.

Norvežani su imali jak antifašizam i Nijemcima se pružao velik otpor sve dok se Hitler nije oslonio na domaću antifašističku stranku čiji je vođa bio Vidkun Quisling. Vidkun Quisling je postao Hitlerova desna ruka.

Norveška je kapitulirala krajem IV mjeseca i Vidkunu Quislingu je predana vlast nad okupiranom Norveškom. Kasnije su svi ljudi koji su izdajom došli na čelo države dobili naziv kvislinzi. To je postao pojam izdaje, pojam čovjeka koji služi tuđim interesima.

 

         NAPAD NA ZEMLJE BENELUKSA I KAPITULACIJE

Sad kad su Danska i Norveška bile osvojene, Hitler je 9. V pokrenuo iznenadni i neobjavljeni rat na zemlje Beneluksa i Francusku. Belgija, Nizozemska i Luksemburg su odmah na početku rata proglasile neutralnost. Međutim, Hitler se nije na to obazirao. Procijenio je da se Francuska najlakše može napasti kao i u Prvom svjetskom ratu.

Luksemburg je isti dan pao – 10. V.

Nizozemska se branila samo pet dana. Nizozemci su stoljećima povećavali svoj teritorij tako što su gradili nasipe i isušivali more. Na taj način su dobili poldere - plodne površine. Nizozemska je tako postala jedina zemlja u Europi kojoj je razina tla niža od razine mora. To je iskoristio Hitler. njemački bombarderi su mogli srušiti nasipe i u tom slučaju bi Nizozemska bila istog trena potopljena. (Nizozemci bi postali Vodozemci.) Nizozemci su zato odmah morali kapitulirati.

Francuzi i Englezi su pokušali zaustaviti Hitlera na jugu Belgije, međutim, Njemačka ratna tehnika je bila presnažna. Milijun Engleza i Francuza su stjerani na obalu prema luci Dunquerke i okružili su ih njemački vojnici. Hitler je izdao naređenje da se ta vojska uništi s kopna i iz zraka. To je bio prvi pokolj u Drugom svjetskom ratu. Britanska plovila su krenula prema Dunquerkeu i kad su vidjeli brodovi francuski i engleski vojnici su plivali prema njima tako da se polovica vojske spasila, a polovica je potučena. Belgija je kapitulirala krajem svibnja.

 

         KAPITULACIJA FRANCUSKE

Napad na Francusku je izvršen na sličan način kao i u Prvom svjetskom ratu. Francuska je ponovno većinu svoje vojske poredala uz Maginotovu liniju, a granicu prema Belgiji je čuvala nekolicina vojnika. Tako su njemačke trupe su preko Belgije upale u sjevernu Francusku.

22. VI 1940. Nijemci su ušli u Pariz i Francuska je kapitulirala. Kapitulaciju je potpisala francuska vlada na čelu s maršalom Pétainom u Reimsu gdje je Njemačka morala potpisati svoju u Prvom svjetskom ratu. Maršal Pétain bio je francuski fašistički vođa koji je pomogao Nijemcima da osvoje Francusku.

Francuska je podijeljena na dva dijela. Prvi dio je obuhvaćao sjevernu i zapadnu Francusku i pripao je Nijemcima. Nijemcima je bilo bitno da zauzmu sve francuske luke da bi se onemogućio kontakt Francuske i Engleske. Drugi dio je obuhvaćao istočnu i južnu Francuski i pripao je maršalu Pétainu. Ta kvislinška država nazvana je Višijevska Francuska prema gradu Vichyju u kojem je Pétain imao sjedište. Pétain je na taj način postao gospodar svih francuskih kolonija.

Francuski vojni zapovjednici koje je vodio Charles de Gaulle pobjegli su u Veliku Britaniju i tamo su osnovali gibanje Slobodna Francuska koje je nastavilo oružanu borbu protiv Nijemaca. Otpor su pružali i francuski komunisti. Oni su osnovali partizanski pokret otpora.

 

         NIZOZEMSKA I FRANCUSKA MORNARICA

Hitleru je do kapitulacije Francuske išlo vrlo dobro. Međutim, nije se uspio dokopati nizozemske i francuske mornarice na koje je računao. Čim je Nizozemska napadnuta, nizozemski brodovi su odlazili u Englesku i predavali se Englezima.

Francuska mornarička flota nalazila se u najvažnijoj francuskoj luci – Toulon. Jedna od prvih akcija francuskih partizana bila je uništavanje vlastite flote. Onesposobili su brodove za plovidbu. Da je Hitler dobio tu mornaricu, osigurao bi dovoljno brodova za napad na Veliku Britaniju, a jedino je  još Velika Britanija u ratu s Njemačkom.

 

         ZRAČNI NAPAD NA VELIKU BRITANIJU i IZBORI U ENGLESKOJ

Hitler je 1940. počeo raditi na planovima za invaziju na Veliku Britaniju. Operacija je dobila ime Morski lav. Nijemci su u VII mjesecu 1940. počeli zračni napad na Veliku Britaniju koji je trajao sve do XII mjeseca. Njemački bombarderi su bacali bombe na luke, aerodrome, vojarne, ceste, a na kraju se napad pretvorio u uništavanje gradova. Najviše je stradavao London, a gradić Conventry je razrušen do temelja.

Hitler je htio Veliku Britaniju onesposobiti za normalan život. Htio je da Velika Britanija doživi potpunu gospodarsku paralizu jer onda više ne bi imala novaca za ratovanje i morala bi izaći iz rata. Međutim, Britanci su se počeli organizirano suprotstavljati Nijemcima. Počeli su organizirati objavljivanje zračnih napada i skrivanje ljudi u podzemlje.

Velika Britanija je 1940. godine imala parlamentarne izbore. Pobjedu je odnijela konzervativna stranka, a novi premijer je postao Winston Churchil. Churchil je održao govor u kojem je rekao da ne ože Britancima ponuditi ništa osim znoja, krvi i suza, ali da treba imati povjerenja u sebe i da će na kraju Englezi pobijediti. Churchil je sva sredstva usmjeravao prema razvoju avijacije. Englezi su počeli ugrađivati radare u avione i engleske eskadrile su se sve češće dizale u zrak. Britanci i Nijemci su postajali sve ravnopravniji u zraku i britanski avioni su se sve uspješnije obračunavali s njemačkim bombarderima.

U XII mjesecu je Hitler morao odustati jer je imao previše štete i u prosincu je prestala zračna bitka. Hitler je uvidio da rat s Velikom Britanijom ne može biti Blitzkrieg. Britanci su nanijeli prvi pravi poraz Hitleru i to je označilo kraj Blitzkriega.

 

         OSTANAK BRITANIJE U RATU

Velika Britanija se uspjela održati iako je bila sama, bez saveznica. Imala je 300 000 žrtava, uništeno je oko 5 milijuna stanova, a razrovane su i ceste i željeznice. Međutim, Velika Britanija nije kapitulirala jer ničega nije nedostajalo premda proizvodnja nije bila moguća. Razlog je to što Engleska ima najveće kolonijalno carstvo na svijetu. Sve što se ne može proizvesti u Britaniji, može se proizvesti u kolonijama. Isto tako Englezi mogu iskoristiti vojsku iz kolonija. I sve se to može prevesti iz kolonija u Englesku jer je Engleska otočna zemlja i vlada svjetskim morem.

 

         ITALIJA I JAPAN U PRVIM GODINAMA RATA

TALIJANSKI NAPAD NA GRČKU.  Italija je u početku rata bila aktivna u Albaniji. Bez objave rata je napala Grčku iz Albanije, međutim, talijanski vojnici su izdržali samo 14 dana u napadu dok ih Grci nisu istjerali natrag.

RAT NA DALEKOM ISTOKU.  Japanci su bili vrlo uspješni u ratu. Nastavili su ratovati protiv Kine i od 1937. godine na Dalekom istoku traje pravi rat. Kad su i komunisti i Narodna stranka u Kini uvidjeli da im prijeti opasnost od Japanaca, ujedinili su se.

 

         TROJNI PAKT

Fašističke zemlje su htjele zagarantirati ono što su osvojile. Zato je na poziv Hitlera 27. rujna 1940. u Rimu sklopljen vojni i politički sporazum nazvan Trojni pakt ili Osovina Rim-Berlin-Tokio. Tako je nastao prvi blok u Drugom svjetskom ratu.

Te tri države (Njemačka, Italija i Japan) su se obvezale na međusobnu vojnu pomoć. Vojni sporazum je posebno bio uperen na one države koje još nisu ušle u rat, ali bi mogle utjecati na rat ako uđu – Sjedinjene Američke Države i SSSR. U sporazumu se Italija i Japan obvezuju da će braniti Njemačku ako bi Njemačku napala neka zemlja koja još nije ušla u rat. Isto tako su Njemačka i Italija potpisale za Japan i Njemačka i Japan za Italiju.

Politički sporazum se odnosi na podjelu svijeta odnosno na uvođenje novog svjetskog poretka. Japan i Italija su priznale Njemačkoj sve što je osvojila i priznaju joj prevlast na Atlantiku i vodeću ulogu u svijetu. Njemačka i Italija su prepustile Japanu prevlast nad Azijom i Tihim oceanom, a Njemačka i Japan su Italiji prepustili sve obale Sredozemnog mora.

Na kraju sporazuma još piše da članice pakta mogu postati  sve zemlje koje se slažu sa sporazumom. Tako su u Trojni pakt uskoro ušle sve kvislinške države.

australis @ 10:34 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare


Komunistička partija Jugoslavije je kratko smjela djelovati legalno – od 1918. do 1921. godine. Nakon toga je zabranjena i uslijedila su proganjanja i zatvaranja njenih članova.

Jedan od najutjecajnijih ljudi u KPJ postao je Josip Broz. On je za vrijeme Februarske revolucije boravio u Rusiji, a nakon povratka u Jugoslaviju je bio vođa sindikata metalaca i kožara. Na Radićevom sprovodu ljudi su prosvjedovali protiv centralizma, a Josip Broz je ubacio i parole protiv kapitalizma. Policija ga je odmah uhitila pod optužbom da radi protiv države i osuđen je na zatvor u kojem je bio od 1928. do 1934. godine. (Svi kasniji značajni komunisti bili su u zatvorima.)

Komunisti su se u zatvorima družili i raspravljali o stanju u državi i u svijetu. Isto tako, u zatvorima su komunisti prenosili svoja znanja jedni na druge i zato su zatvori dobili naziv i komunistički fakulteti. Nakon izlaska iz zatvora, Josip broz se počinje koristiti ilegalnim imenom Tito.

Centralni komitet Komunističke partije Jugoslavije nalazio se u Beču i uskoro je Tito postao član Centralnog komiteta KPJ. Međutim, Austrija nije dugo bila sigurna za komuniste jer je osnovana Nacistička stranka Austrije i zato se Centralni komitet KPJ seli u Moskvu.

 

         OBNOVA KOMUNISTIČKE PARTIJE JUGOSLAVIJE

Jako brzo su u Sovjetskom Savezu počele Staljinove čistke u kojima su stradavali i voditelji komunističkih partija iz cijelog svijeta. Završavali su u Sibiru. Tito se bojao za svoj život i onda je oduzeo akciju preko sekretara Bugarske komunističke partije da se vrati u Jugoslaviju. Staljinu je prezentirao da treba ponovno raditi na organiziranju komunista u Jugoslaviji i zato ga 1936. godine Kominterna šalje da obnovi Komunističku partiju Jugoslavije.

Tito se odmah pokazao kao izvrstan organizator. Čim se vratio u Jugoslaviju, počela je rasprava o unutarnjem stanju u Zemlji. Kako bi se spriječili nacionalni sukobi, donijeta je odluka da se osnuju komunističke partije Hrvatske, Slovenije, Srbije… koje bi bile članice Komunističke partije Jugoslavije. Komunistička partija Hrvatske nastala je sredinom ljeta 1937. godine. Na taj način komunisti u Jugoslaviji su se sve bolje organizirali i postajali su sve aktivniji.

Tito je nakon povratka jako brzo obnovio Savez komunističkih omladinaca Jugoslavije. Na čelo SKOJ-a je postavio Ivu Lolu Ribara.

 

         KOMUNISTIČKO DJELOVANJE U PREDRATNO DOBA

7. prosinca 1937. godine u Kominterni je napisan dokument kojim Staljin imenuje Tita generalnim sekretarom KPJ.

Komunisti su sve to vrijeme djelovali nelegalno i tajno. Skupili su velika iskustva u tajnom djelovanju i na taj način su mogli pokrenuti partizansko gibanje. KPJ je u predratnom razdoblju bila jedina politička stranka koja je imala svoje ogranke u svim dijelovima Kraljevine Jugoslavije. Tako je KPJ jedina morala pokrenuti borbu protiv okupatora.

australis @ 10:17 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare


Nakon atentata na Stjepana Radića Kraljevini SHS je prijetilo raspadanje. Zavladala je teška kriza. Skupština se više nije sastajala.

 

         ŠESTOSJEČANJSKA DIKTATURA (1929.-1931.)

6. siječnja 1929. godine kralj Aleksandar je izvršio državi udar. Pomoću vojske je preuzeo svu vlast u državi, ukinuo je ustav, parlament, zabranio je i sve političke stranke osim jugoslavenske nacionalne stranke. Policija je dobila velike ovlasti, uvedena je stroga cenzura tiska… Ujedno, uvedena je kraljevska diktatura.

Aleksandrova diktatura bila je slična fašističkim diktaturama – postoji samo jedan vođa – kralj – koji ima svu vlast, smije postojati samo jedna stranka – Jugoslavenska nacionalna stranka… Takva diktatura je monarhofašistička diktatura.

Kralj Aleksandar je zabranio uporabu nacionalnih imena, zastava i grbova te je diktirao da se koristi samo ime Jugoslaven. Na taj način je htio administrativnim mjerama napraviti jedan narod od svih naroda koji žive u Kraljevini SHS – nacionalni unitarizam. Zbog toga je i država morala promijeniti ime je sadrži srpsko, hrvatsko i slovensko nacionalno ime pa se od 1929. godine zove Kraljevina Jugoslavija.

Kako je pao ustav, pale su i oblasti na koje je KSHS bila podijeljena. Kralj je sad podijelio državu na 9 banovina koje su se zvale po rijekama i Beograd koji je bio posebna jedinica. Banovine su prostorno raspodijeljene tako da osiguravaju etničku prevlast Srba.

Sve to je izazivalo nezadovoljstvo i otpor. Zato se kralj Aleksandar nemilosrdno obračunavao sa protivnicima, ali i sa komunistima. Zatvori su bili pretrpani komunistima pa su osnivani i koncentracijski logori.

 

         KRIZA HIPERPRODUKCIJE I ISELJAVANJE

1929. godine Kraljevinu Jugoslaviju je zahvatila Velika gospodarska kriza. Jugoslavija je bila pretežno agrarna zemlja i izvozila je hranu i sirovine, međutim, oslanjala se i na strani kapital. Kad je kriza počela na zapadu onda je u Jugoslaviji došlo do velike krize hiperprodukcije u poljoprivredi. Sve više se akumuliraju proizvodi koje poljoprivrednici nemaju kome prodati. Zbog toga je počelo masovno zaduživanje ljudi i sve su češće bile sudske ovrhe koje su bile praćene bubnjevima. (Imanje otišlo na bubanj.)

Osim u poljoprivredi, kriza hiperprodukcije se osjetila i u industriji. U proizvodnji dolazi do zastoja i radnici dobivaju otkaze. U Kraljevini Jugoslaviji nije bilo nikakvih mjera za suzbijanje krize. Režim se brinuo samo da ne bude demonstracija u gradovima. Kralj je donio odluku da se svi ljudi koji su ostali bez posla moraju vratiti u mjesta gdje su rođeni.

Velik broj ljudi ostao je bez igdje ičega i to je razlog što veliki val ljudi iseljava prema zapadnoj Europi i prema Sjedinjenim Američkim Državama.

 

         RAZDOBLJE PRIKRIVENE DIKTATURE (1931.-1934.)

Kraljevina Jugoslavija je trebala financijske injekcije izvana da krene u oporavak, međutim budući da je diktatorska zemlja u kojoj nema parlamenta, Francuska i Velika Britanija joj ne žele pomoći. Zato je kralj Aleksandar 3. IX 1931. godine donio novi ustav koji nije prošao parlamentarnu proceduru pa je nazvan Oktroirani ustav (Nametnuti ustav).

To je trebao biti kraj diktature jer se uz ustav uvodi i parlament. Novi parlament se sastojao od dva doma – gornjeg i donjeg. Zastupnici za donji dom se biraju na izborima, a članove gornjeg doma (senata) imenuje kralj. Da bi odluke parlamenta bile važeće, moraju ih prihvatiti oba doma. Na taj način diktatura nije prestala nego je samo prikrivena. Ponovno se oživljavaju i političke stranke. One su i prije djelovale, ali ilegalno jer su se protivile diktaturi.

 

         ZAGREBAČKE PUNKTACIJE I USTAŠKI POKRET

1932. godine izlaze Zagrebačke punktacije – program Seljačko-demokratske koalicije (HSS i SDS). Koalicija traži ukidanje diktature, povratak demokracije, povratak osobnih i nacionalnih sloboda, uspostavu nacionalne samostalnosti i zahtjeva preuređenje države u saveznu ili federalnu državu.

Zagrebačke punktacije su se proširile po cijeloj Kraljevini Jugoslaviji. Sve oporbene stranke su ih prihvatile, čak i srpske. Počeli su ustanci mladih koji su isticali nacionalne simbole, no režim je to krvavo gušio. To je dovelo do toga da se počnu javljati razne nacističke organizacije. Među takvim desnim organizacijama ističe se ustaški pokret koji se javio neposredno nakon Radićeve smrti.

Vođa HSP-a dr. Ante Pavelić je shvatio da treba pripremiti oružanu silu koja će jednom krenuti u borbu za hrvatsku samostalnost. Ustaše su odgajane nacistički i jako brzo su prihvatili rasizam. Željeli su istrijebiti sve Rome i Nehrvate u Hrvatskoj. Režim ih je strahovito proganjao jer su oni najžešće tražili potpunu samostalnost Hrvatske. Zato su, da bi spasili glavu, morali bježati iz Hrvatske najviše u fašističke zemlje Mađarsku i Italiju. Ustaški pokret se u Italiji i Mađarskoj ustrojava kao vojna organizacija, a Mađari i Talijani im osiguravaju sredstva jer im je zajednički cilj razbijanje Jugoslavije. Pavelić je vjerovao da i jedni i drugi žele pomoći Hrvatskoj, međutim, i Mađari i Talijani imaju osvajačke težnje i iz tog su razloga ulagali u ustaški pokret.

 

         ATENTAT NA KRALJA ALEKSANDRA

1934. godine, početkom X mjeseca, kralj Aleksandar je krenuo u državnički posjet u Francusku. već je bilo pokušaja atentata i Aleksandra su upozoravali da nije siguran ako ode iz Jugoslavije. On je ipak odlučio ići. Morem je išao do Marseillea i tamo ga je dočekao francuski ministar vanjskih poslova Louis Barthou, ali i ustaše. I 9. X dok su se Aleksandar i francuski ministar vozili gradom, ustaše su počinile atentat na kralja Aleksandra, a ubijen je i ministar. Bio je to kraj diktature.

 

         DOBA NAMJESNIŠTVA

Budući da je Aleksandrov nasljednik – sin Petar bio maloljetan, kralja je zamijenilo tijelo koje se sastoji od tri čovjeka – Namjesništvo. Kroz namjesništvo je prošlo mnogo ljudi, no jedna osoba je bila stalna – knez Pavle Karađorđević, kraljev rođak.

Namjesništvo je počelo polako vraćati Kraljevinu Jugoslaviju u ustavno stanje. 1935. godine ponovno je dopušteno djelovanje sindikata, a vraćene su i građanske slobode. No čim su ljudi dobili prava, počeli su štrajkovi. Stanje u Jugoslaviji se sve više kompliciralo i ta nestabilnost se izražavala tako što su se vrlo često izmjenjivale vlade. Jedini koji je uspio dugo održati na čelu vlade bio je dr. Milan Stojadinović iz Radikalne stranke. On je nastavio provoditi kraljevu politiku centralizma i nacionalnog unitarizma.

Nacionalno pitanje se u Kraljevini Jugoslaviji odražavalo na taj način da su sve stranke počele osnivati svoje oružane organizacije koje su služile za rastjerivanje političke skupove protivnika, ali i za međusobne sukobe i obračune.

Stojadinović je bio veliki simpatizer fašizma i nije učinio ništa na sređivanju unutarnje krize, međutim, počeo je izvlačiti Jugoslaviju iz gospodarske krize. Ponovno je oživjela ekonomija. Kraljevina Jugoslavija se okrenula fašističkim zemljama koje se pripremaju za rat.

Stojadinović je 1937. godine sa Italijom i Njemačkom sklopio gospodarsko-trgovački sporazum o razmjeni u obliku kliringa (razmjena - roba za robu - bez novca). Na taj način je Jugoslavija počela izvoziti hranu i rudne sirovine u Italiju i Njemačku, a uvozila je poljoprivredne i druge strojeve. (Tek su se 1937. godine počeli u poljoprivredi upotrebljavati strojevi.) Ta suradnja je otvorila vrata izvozu njemačkog kapitala u Kraljevinu Jugoslaviju.

(Stojadinović je dopustio da u Kraljevini Jugoslaviji nastane jedna rasistička stranka. Nacisti su inicirali osnivanje Kulturbunda za sve Nijemce koji ne žive u Njemačkoj.)

 

         SPORAZUM CVETKOVIĆ-MAČEK

Kad se očekivalo izbijanje rata, Kraljevina Jugoslavija postajala je sve nestabilnija. Vrlo vjerojatno je od strane Francuske i Engleske bio vršen pritisak na namjesništvo da se Kraljevina Jugoslavija stabilizira. Posebno su upozoravali na rješavanje nacionalnog pitanja. Budući da je Stojadinović zastupao unitarizam, morao je odstupiti iz vlade. Novi mandatar za sastav vlade postao je Dragiša Cvetković.

Cvetković je odmah počeo pregovore sa čelnikom HSS-a Vladkom Mačekom. Pregovori su trajali vrlo dugo i 26. VIII 1939. godine potpisan je sporazum Cvetković-Maček. Formirana je zajednička vlada kojoj je Cvetković bio predsjednik, a Maček potpredsjednik. Bio je to i pokušaj rješavanja nacionalnog pitanja.

Ono što je Maček htio je da Hrvatska bude država unutar jugoslavenske države. To je Maček i uspio i stvorena je Banovina Hrvatska koja je obuhvaćala pravi prostor Hrvatske, a dodani su još i svi oni teritoriji na kojima živi više od 40 % Hrvata – Srijem i Zemun, Bosanska posavina, cijela Hercegovina.

Prema sporazumu Cvetković-Maček Hrvatskoj je vraćena samouprava. Za Hrvatsku je to bio kraj centralizma. Obnovljena je funkcija bana – za bana je imenovan dr. Ivan Šubašić iz HSS-a. Hrvatska je trebala dobiti i svoj sabor, međutim, ton nije realizirano jer je za nekoliko dana u Europi počeo rat.

Sporazumom je riješeno najteže pitanje u državi - hrvatsko pitanje. Na kraju sporazuma stajalo je da treba regulirati takav odnos i sa drugim narodima – Crnogorci, Makedonci, Slovenci. Na taj način Kraljevina Jugoslavija bi postala federativna država. Međutim, sporazum je došao prekasno (zbog rata).

australis @ 10:12 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
subota, veljača 9, 2008

Vidjelo se da fašističkim osvajanjima nema kraja i 1939. godine zapadne zemlje su pokušale spriječiti rat tajnim pregovorima između Velike Britanije, Francuske i Sovjetskog Saveza. Da su pregovori uspjeli, so Drugog svjetskog rata ne bi došlo, međutim nisu uspjeli. Staljin je smatrao da ga velika Britanija i Francuska žele uvući u rat i onda ukinuti komunizam u Sovjetskom Savezu.

Engleska i Francuska su onda u ljetu 1939. počele sklapati sporazume s najkritičnijim zemljama – s Grčkom koju su Talijani mogli napasti iz Albanije, s Rumunjskom koju je njemačka vojska mogla napasti iz Mađarske i Slovačke, a s Poljskom je potpisala i obrambeni savez. Ako netko napadne Poljsku, Engleska i Francuska su dužne poslati vojsku u obranu Poljske.

 

         PAKT O NENAPADANJU

Hitler se već spremao zaratiti s Francuskom i Engleskom, no prvo je htio srediti stanje na istoku da se ne bi dogodilo da Njemačka mora ratovati na dvije fronte jer ju je to koštalo poraza i u Prvom svjetskom ratu. Zato su Nijemci odlučili sklopiti savez sa Rusijom. 23. VIII 193. godine dvije suparničke zemlje Sovjetski Savez i Njemačka sklopile su Pakt o nenapadanju na 10 godina.

Ruski povjesničari tvrde da je Staljin na taj način odgodio napad na Sovjetski Savez, no zapravo je Staljin slijepo vjerovao Hitleru. S druge strane, Hitler je time osigurao ratovanje na jednoj po jednoj fronti. Kad ga napadnu Francuska i Engleska na zapadu, s istoka neće biti prijetnje Sovjetskog Saveza.

Pakt je imao i tajni dio – tajni sporazum o podjeli država koje se nalaze između Njemačke i Sovjetskog Saveza:

-  Njemačka prepušta Sovjetskom Savezu baltičke Zemlje: Estoniju, Letoniju i Litvu

-  istok Poljske će pripasti Sovjetskom Savezu, a zapad Njemačkoj  (granica: rijeka Visla)

-  veći dio Rumunjske bogat naftom pripast će Njemačkoj, a pokrajine Besarabija i Bukovina Sovjetskom Savezu

Komunisti su bili razočarani tajnim sporazumom. Lenjin se borio protiv tajnih sporazuma i osvajanja i to je postao komunistički ideal, a Staljin je taj ideal izdao.

 

         SPECIJALNI RAT NJEMAČKE I SOVJETSKOG SAVEZA

Hitler je imao ambicije da oslabi Sovjetski Savez iznutra i zato je započeo specijalni rat informacijama. U Rusiji su preko noći počeli nestajati važni Lenjinovi suradnici, vojni časnici i znanstvenici – počele su Staljinove čistke kojima se Staljin rješavao protivnika njegove diktature iz redova boljševika.

Na kraju se ispostavilo da je čistke zapravo planirao Hitler, a izvršavao Staljin. Njemačka policija Gestapo je falsificirala dokumente da su istaknuti ljudi u Sovjetskom Savezu zapravo njemački obavještajci. Prvi od njih bio je maršal Tuhačevski – najveći mozak na polju vojnih nauka na svijetu. U Gestapu su napisali da je on njihov doušnik i da radi za tajnu njemačku policiju. To su preko agenata poslali u Rusiju i tamo je to došlo do ruskih agenata koji su dokumente proslijedili Staljinu.

Na taj način je od 1936. do 1939. godine likvidiran čitav vrh Crvene armije. Ubijeno je dvije do tri tisuće vojnih časnika, a nestajali su i znanstveni te deseci tisuća ruskih građana.

australis @ 21:27 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare

U Španjolskom građanskom ratu polako su se počele okupljati fašističke zemlje, i Hitler i Mussolini sve su češće surađivali. To je dovelo do saveza između Italije i Njemačke.

 

         OSOVINA RIM-BERLIN

Hitler i Mussolini su u X mjesecu 1936. godine sklopili sporazum koji se zove Osovina Rim-Berlin. Naziv saveza označava osovinu oko koje će se Europa okretati u borbi protiv komunizma. Italija i Njemačka se obvezuju da će se podupirati u vanjskoj politici. Sve fašističke sile koje su se kasnije našle u ratu dobile su ime Sile osovine.

 

         ANTIKOMINTERNA PAKT

Hitler je tražio i druge saveznike pa je sklopio politički sporazum i sa Japanom u XI mjesecu 1936. godine. Savez između njemačke i Japana dobio je naziv Antikominterna pakt i uperen je protiv komunizma. Sljedeće godine taj Antikominterna pakt potpisale su i Italija, Mađarska i Španjolska.

 

         ZAOŠTRENI ODNOSI IZMEĐU FAŠIZMA I KOMUNIZMA

Odnosi između kapitalizma i komunizma se sve više zaoštravaju. Svaki fašistički režim štiti kapitalizam. Njima je najvažnije stjecanje kolonija jer jedino na taj način mogu izvoziti svoj kapital i iskorištavati jeftinu stranu radnu snagu. Svi fašistički vođe imaju ideje stvaranja velikih država – Velika Njemačka, Velika Italija, Veliki Japan…

australis @ 21:25 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare

         ABESINIJSKA KRIZA  (ITALIJA)

1923. godine Italija je napala Rijeku te ju raskomadala i podijelila. Nakon toga je Mussolini pokušao zauzeti i neke dijelove Albanije i Grčke, ali nije uspio. 1935. godine Mussolini je pokušao osvojiti kolonije i u Africi. U to vrijeme u Africi postoje samo dvije slobodne države – Etiopija (Abesinija) i Liberija. Italija je već imala kolonije u istočnoj Africi – Somaliju i Eritreju, i trebalo im je priključiti i susjednu Etiopiju. Budući da je imao jako naoružanu vojsku, Mussolini je onamo poslao 300 000 vojnika, no nisu mogli ni nakon godinu dana borbe pokoriti Etiopljane koji se još uvijek bore kopljima. Zato je pozvao Njemačku u pomoć. Hitler je poslao vojne instruktore iz SS jedinica i Talijani su pod njihovim zapovjedništvom za par mjeseci uspjeli osvojiti Etiopiju.

 

         MANDŽURIJSKA KRIZA  (JAPAN)

1928. godine Japan je krenuo u osvajanje Kine. Prvo su osvojili pokrajinu Shantung i tamo uspostavili svoju vlast. Tri godine kasnije, 1931. godine Japanci su napali Mandžuriju i proglasili njeno odcjepljenje od Kine te osnivanje samostalne države koja je zapravo bila japanska kolonija. Na čelo novoosnovane države postavili su zbačenog kineskog cara.

 

         VRAĆANJE NJEMAČKIH POKRAJINA  (NJEMAČKA)

1935. godine Hitler je istjerao Francuze iz onih dijelova Njemačke gdje su ostali nakon Prvog svjetskog rata – pokrajine Saar i Zapadna Westfalija. Plebiscitarno se njemački narod u Saaru pripojio Njemačkoj, a 1936. godine na siti način je Njemačkoj pripojena i Westfalija.

 

         ANSCHLUSS  (NJEMAČKA)

Hitler je planirao okupiti sve države u kojima žive Nijemci i prva takva država bila je Austrija. Versajskim sporazumom Njemačka je morala obećati da neće pokušati pripojiti Austriju, međutim Hitler se toga nije držao.

Odmah nakon što je Hitler došao na vlast, u Austriji je osnovana Nacistička stranka Austrije. 1934. godine u austriji su počeli unutarnji sukobi između nacista i vladajućih socijaldemokrata. Hitler je na sve moguće načine pomagao Nacističku stranku i zahvaljujući tome su austrijski nacisti u proljeće 1938. godine uspjeli dobiti izbore i doći na vlast.

Čim je austrijski nacistički vođa postao predsjednik austrijske vlade, odmah je pozvao Hitlerovu vojsku da dođe i smiri stanje. Njemačka vojska je 12. III 1938. godine ušla u Austriju i austrija je proglašena dijelom Njemačke – Anschluss. Na taj način su Njemačka i Italija ostvarile direktnu granicu.

Nestanak Austrije je u svijetu prošao prilično neopaženo. Sve velike sile su šutjele, i engleska, i Francuska, i SAD zato što im treba što jača Njemačka za borbu protiv komunizma. Hitler se nakon proglašenja Anschlussa obratio svijetu da više nema nikakvih osvajačkih interesa.

 

         SUDETSKA KRIZA  (NJEMAČKA)

Njemačka je osvajanjem Austrije okružila Čehoslovačku Republiku s tri strane. Hitler je počeo optuživati Čehe da vrši genocid nad njemačkim stanovništvom koje živi u češkoj pokrajini Sudeti. Sudeti su bili industrijski najrazvijenija češka pokrajina u kojoj se razvijala metalna industrija i industrija naoružanja, a isto tako u Sudetima se nalazi i jedna od najvećih tvornica automobila u Europi – Škoda.

Kako bi tobože zaštitio njemačku manjinu, Hitler je tražio od Čehoslovačke da mu preda Sudete. Češka to nije htjela ni čuti i počeli su okršaji na granicama. Nijemci su sve više vojnika koncentrirali na češkim granicama pa je i Češka morala početi opću mobilizaciju.

Mogao je izbiti Drugi svjetski rat i zbog toga su reagirale Engleska i Francuska. U Münchenu su se zadnjih dana rujna 1938. uspjeli susresti predstavnici Njemačke, Italije, Francuske i Engleske – Münchenska konferencija. Velika Britanija i Francuska uopće nisu bile spremne za rat i zato im je najvažnije bilo odgoditi rat čak i pod cijenu Čehoslovačke. Hitleru je na konferenciji dopušteno da okupira Sudete. (Zato je ta konferencija dobila i imena Münchenska kapitulacija i Münchenska katastrofa.)

 

         PRIKLJUČENJE ČEŠKE (NJEMAČKA)

Hitler je nakon završetka konferencije legitimno zauzeo Sudete, no to je bio samo prvi korak. U Čehoslovačkoj je u nakon Prvog svjetskog rata vladalo panslavističko raspoloženje. Između Čeha i Slovaka nije bilo ravnopravnosti – Česi su bili vladajući narod, a Slovaci podređeni. Zato se među Slovacima javila težnja da se osamostale. Uskoro su slovački desničari uspostavili suradnju s Hitlerom i 14. III 1939. Slovačka se odcijepila od Češke i proglasila neovisnost – nastala je Slovačka Republika. Hitler je poslao vojsku u Slovačku da obrani samostalnost, a istodobno su Poljaci i Mađari prigrabili granične dijelove Slovačke.

15. III njemačka vojska je ušla u Češku i okupirala ju. Češka nije priključena Njemačkoj, nego je proglašeno njemačkim protektoratom u kojem je uspostavljena vojna vlast. Kako bi pokazao svoju nadmoć, Hitler je zapovjedio da se jedno čeko selo – Lidice – sravni sa zemljom, a stanovnici se odvedu u koncentracijske logore. Na taj način je pokazao što će se dogoditi u slučaju ustanka Čeha. U svijetu nije bilo reakcije.

Češka je imala šansu za obranu jer je imala sklopljen obrambeni savez sa Sovjetskim Savezom. Česi su mogli po tom sporazumu odobriti ulazak Crvene armije u Češku i ruski veleposlanik je tražio od predsjednika Beneša da zatraži pomoć od Rusije, međutim češko državno vodstvo to nije dopuštalo jer su znali da bi u Češkoj došlo do ukidanja privatnog vlasništva. (Da je u Češku ušla Crvena armija, Hitler bi se vjerojatno bojao zauzeti i Sudete i Češku.)

Osvajanjem Češke raspala se Mala antanta. Nijemci su sad s tri strane okružili Poljsku.

 

         ANEKSIJA ALBANIJE  (ITALIJA)

Talijani su 7. IV 1939. godine bez objave rata napali Albaniju. Odmah je ukinuta Kraljevina i Albanija je anektirana te je postala sastavni dio Velike Italije. U svijetu je aneksija Albanije prošla neopaženo.

 

         NAPAD NA SOVJETSKI SAVEZ I MONGOLIJU  (JAPAN)

1938. godine Japanci su napali daleki istok Sovjetskog Saveza, a početkom sljedeće godine su iz Mandžurije napali i Narodnu Republiku Mongoliju. Crvena armija odmah je krenula u obranu i uspjela obraniti i prostor Rusije i prostor Mongolije.

Japanci su tako teško poraženi da su proglasili sporazum sa Sovjetskim Savezom o vječnom nenapadanju.

australis @ 21:25 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
četvrtak, veljača 7, 2008

U Španjolskoj se od 1936. do 1939. godine vodi građanski rat, međutim u njega je uključen cijeli svijet. Španjolska je u novijoj povijesti sve više slabila. Nikad nije postala središte svjetske trgovine ni proizvodnje iako je imala brojne kolonije. Španjolska je još uvijek kraljevina. Španjolska nije sudjelovala u Prvom svjetskom ratu, no u vrijeme rata je nastala Komunistička partija Španjolske. Domaći komunisti zaprijetili su da će preuzeti vlast u državi no nisu uspjeli.

1923. godine general španjolske vojske Primo de Rivera izvršio je državni udar i preuzeo svu vlast u državi. Njegova diktatura trajala je do 1932. godine. De Rivera je ukinuo sve političke stranke u državi, kralja je ostavio na prijestolju, no oduzeo mu je bilo kakvu vlast.

 

         LJEVIČARI PREUZIMAJU VLAST

Španjolska je bila uvoznica kapitala i zato ju je snažno pogodila Velika gospodarska kriza. Nije riješeno ni agrarno pitanje. Velike površine zemlje još uvijek pripadaju Crkvi. Zato ljevičari koji predvode radnike i seljake 1931. godine dižu oružani ustanak i preuzimaju vlast u Španjolskoj. Ljevičari su odmah ukinuli monarhiju i proglasili republiku. Isto tako odmah su ukinuli privatno vlasništvo pa je počelo podržavljavanje prometa, rudnika i tvornica. Španjolska je polako, ali sigurno klizila prema komunizmu. Tome su se odupirale desničarske snage i počele se okupljati oko generala španjolske vojske u Maroku - Francisca Franka, a uz njega je stala i Crkva. Francisco Franko je počeo okupljati tzv. falange – borbena udruženja.

1935. godine Kominterna je dala zadaću da se osnuju antifašističke fronte i jedna fronta je stvorena i u Španjolskoj. Ta fronta je osigurala pobjedu ljevičara na izborima 1936. godine. Francisco Franko je također sudjelovao na izborima, ali nije dobio glasače. Nije želi priznati rezultate i počeo je rat Španjolaca protiv Španjolaca koji je trajao od sredine VII mjeseca do ožujka 1939. godine – Španjolski građanski rat.

 

         ŠPANJOLSKI GRAĐANSKI RAT

Francisco Franko i njegovi falangisti žele očuvati monarhiju i kapitalizam, a republikanci žele nastaviti s reformama. Španjolski građanski rat je jako brzo postao međunarodni rat jer su i komunisti i frankisti počeli dobivati pomoć sa strane. Franko je pomoć dobivao od Hitlera i Mussolinija koji šalju financijsku pomoć te naoružanje (zrakoplovstvo i tenkovi) i vojsku. Republikanci pomoć dobivaju od Rusije i Meksika. Meksiko šalje financijsku pomoć, a Rusija oružje i dobrovoljce. Borci protiv fašizma došli su iz čak 54 države.

Vodile su se teške borbe, a 1939. godine ljevičari su počeli gubiti. Iako su imali brojniju vojsku, Franko je imao jače oružje. Rusi su odjednom prestali slati pomoć i to je oslabilo republikance. Hitler se pripremao za rat i vjerojatno je ucijenio Staljina da će napasti SSSR ako se ne povuče iz Španjolske.

 

         FRANKOVA DIKTATURA

U ožujku je Francisco Franko ušao u Madrid i republikanci su morali bježati u Francusku. Franko je uveo potpunu fašističku diktaturu i nazvao se caudillo (vođa). Englezi i Francuzi su trebali pomoći ljevičarima, ali se boje komunista i zato su osnovali Komitet nemiješanja i na taj način su pomogli Franku.

Frankova diktatura bila je najduža fašistička diktatura u povijesti. Vladao je sve do svoje smrti 1975. godine. Nakon toga kralj je ponovno preuzeo vlast, a Španjolska je dobila parlament i ustav.

australis @ 19:33 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare

Fašistički režimi pojavljuju se sve češće u Europi. U doba Velike gospodarske krize fašistička diktatura vrlo brzo je nakon Italije proglašena i u Mađarskoj, Grčkoj i Bugarskoj. U Kraljevini SHS kralj je također proglasio diktaturu. Vrlo brzo ista situacija se dogodila i u Portugalu i Španjolskoj. Parlamentarni sustavi su se zadržali u jako malom dijelu zemalja.

 

         POJAVA ANTIFAŠIZMA

Fašistički režimi sve više istrebljuju komuniste. Komunističke partije su desetkovane zahvaljujući koncentracijskim logorima. Komunistička internacionala je morala poduzeti akciju za obranu komunizma od fašizma i nacizma. Kominterna je sazvala u Moskvi 1935. godine VII kongres Kominterne s temom fašizma. Na tom kongresu je donijeta osuda fašističkih režima, a što je još važnije od te osude, donijeta je odluka da je najvažnija zadaća svih komunista u svijetu borba protiv fašizma odnosno antifašizam.

 

         NASTANAK ANTIFAŠISTIČKIH FRONTI

Sve komunističke partije u svijetu dobile su zadaću da osnuju narodne antifašističke fronte koje će služiti za borbu protiv fašizma. Zbog fašističkih režima stradavali su radnici jer nisu imali više nikakve načine sudjelovanja u vlasti. Zabranjene su sve slobode i sindikati. Zato je donesena odluka da io radnici trebaju osnivati radničke antifašističke fronte.

Antifašističke fronte počele su nastaju u svim europskim zemljama 1935. godine. Čak i u onim državama u kojima već postoje diktature, ali tajnim putem. U fronte su mogli ući svi – više nije bila bitna ni rasna ni vjerska pripadnost. U frontama su organizirani tečajevi rukovanja oružjem, tečajevi prve pomoći… na taj način su se komunisti pripremali za rat.

australis @ 19:31 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 20, 2008

         DOLAZAK MILITARISTA NA VLAST U JAPANU

Japan je u Prvom svjetskom ratu bio na strani pobjednika i dočepao se njemačkih kolonija na otocima u Tihom oceanu. Međutim, to nije bilo dovoljno za rješavanje japanskih problema. Japan i dalje nema dovoljno energenata i sirovina i za daljnji razvoj nužne su kolonije.

Vojska je najviše izražavala nezadovoljstvo dobicima iz rata. Zato je krupni kapital pomogao jednoj generaliji da preuzme vlast u Japanu. Uveden je vojni režim, a car Hirohito je ostao car, ali nije imao nikakve ovlasti. Na taj način je u Japanu uveden militaristički poredak.

Militaristi se koriste rasističkim idejama kao i Nijemci. Tvrde da su Japanci u Aziji najvrjedniji narod, a svi drugi im trebaju biti podređeni.

 

         GRAĐANSKI RAT U KINI

Kina se od početka 20. stoljeća raspada. 1911. godine u revoluciji je srušen kineski car i osnovana je republika. Nakon Prvog svjetskog rata jako brzo je došlo do građanskog rata. Nastala je i Komunistička stranka Kine koju je vodio Mao Zedong. Komunisti su predvodili najsiromašnije kineske građane. S druge strane, u Kini je vladajuća Narodna stranka.

Komunisti su krenuli oružjem u borbu za ukidanje privatnog vlasništva. Građanski rat u Kini je trajao od 1927. do 1936. godine.

 

         JAPANSKO OSVAJANJE SJEVERNE KINE

Građanski rat u Kini bio je idealna prilika da Japan napadne Kinu. Već 1928. godine militaristi su napali kinesku pokrajinu Shantung i tamo uspostavili svoju vlast. Sljedeća kineska pokrajina na meti Japanaca bila je Mandžurija, poznata pio nalazištima ugljena i željeza.

Japanci su napali Mandžuriju i nije ju imao tko braniti. Zato su proglasili odcjepljenje od Kine i osnivanje samostalne države koja je zapravo bila japanska kolonija. Na čelo novoosnovane države postavili su zbačenog kineskog cara.

australis @ 19:21 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare

Adolf Hitler je Nacističku stranku osnovao 1919. godine u Nürnbergu. To je bila stranka koja je okupljala najsiromašnije slojeve građana i politički je bila izrazito desničarski opredijeljena. Hitler je Nijemce privlačio idejom stvaranja Velike Njemačke.

Hitler i nacizam pojavili su se iz nekoliko razloga. Glavni razlog bile su posljedice Prvog svjetskog rata. Nacisti traže poništenje Versajskog mirovnog sporazuma. Smatraju da Njemačka nije trebala potpisati taj sporazum i da se treba posvetiti Francuskoj i Velikoj Britaniji. Drugi razlog bili su pokušaji socijalističke revolucije jer su nacisti bili antikomunisti. Hitler komuniste optužuje za sve najgore što se događalo u Njemačkoj. Oni su krivi za gospodarski slom i gospodarsku krizu, čak i za poraz u Prvom svjetskom ratu.

 

         IDEJA VELIKE NJEMAČKE I ARIJEVSKE RASE

Hitler je govorio o potrebi stvaranja Velike Njemačke koja bi se pružala od sjevera Francuske do Urala i u kojoj će živjeti svi Nijemci. Ideja se zasnivala na načelu da gdje god živi i jedan Nijemac treba biti Njemačka. Na taj način Hitler je izrazio težnju za osvajanjem. (Velika Njemačka nije trebala običnim Nijemcima nego oligarhiji.)

Hitler je u svoj program unio i rasističke ideje o čistoj nordijskoj ili arijevskoj rasi koja je predviđena da vlada svijetom. Svi ostali narodi su manje vrijedni i predodređeni su da služe Nijemcima.

Hitler je zastupao i antisemitizam ili antižidovstvo. Nacisti smatraju da se trebaju istrijebiti svi Židovi jer u Njemačkoj živi jako puno Židova i oni spadaju u sloj najbogatijih ljudi. (Među njemačkim Židovima ima čitav niz ljudi koji su bili značajni njemački umjetnici, književnici… jer su ih roditelji mogli školovati.) Hitler je znao da mu treba novac da bi došao na vlast i znao je da antisemitizmom mogao doći do židovskog novca i njime se doći na vlast u Njemačkoj.

Nacisti su isto tako i protiv bilo kakvog demokratskog sustava – antidemokrati. Hitler se zauzima za isto načelo vladanja kao i Mussolini – jedna država, jedan narod, jedan vođa.

 

         POKUŠAJ DRŽAVNOG UDARA

Hitler je odmah nakon osnivanja stranke osnovao tajna vojna udruženja – SA ili Sturmabteilung, a kasnije i SS ili Stutzstaffel. Pomoću njih je 1923. godine pokušao izvršiti državni udar. Nacisti su promarširali Münchenom. Međutim, socijaldemokrati koji su još uvijek na vlasti u Njemačkoj poslali su policiju koja je slomila ustanak. Hitler je uhićen i sudilo mu se u Nürnbergu gdje je i osnovao nacističku stranku. Osuđen je na 5 godina zatvora, no pušten je već 1925. godine. U zatvoru je Hitler napisao svoju knjigu Mein Kampf u kojoj je razradio nacističku ideologiju.

 

         USPON NACIZMA

Brzo nakon Hitlerova izlaska iz zatvora došlo je do Velike gospodarske krize. Sve građanske stranke bile su bespomoćne. Nitko nije moga ništa učiniti i to je iskoristio Hitler. Nacisti su počeli govoriti da su oni jedini koji mogu spasiti Njemačku.

Nacističku stranku je jako brzo prepoznao krupni kapital odnosno financijska oligarhija. Na jednom mitingu Hitler se sastao sa vlasnicima njemačkih tvornica. Na tom sastanku jedan poduzetnik je uzviknuo Heil Hitler! i to je postao nacistički pozdrav.

 

         NJEMAČKA ZA VRIJEME VELIKE GOSPODARSKE KRIZE

Njemačka je u Prvom svjetskom ratu poražena i osakaćena Versajskim sporazumom, ali se nakon rata uz Sjedinjene Države najbrže razvija. 1927. godine je dosegla predratnu razinu u gospodarstvu.

Onda je došla kriza koja je Njemačku zahvatila daleko jače nego ostale zemlje jer je puno stranog kapitala u Njemačkoj. Zbog toga dolazi do krize hiperprodukcije. U Njemačkoj je do 1932. godine propalo oko 60 000 poduzeća. Došlo je do gotovo potpune obustave proizvodnje i masovne nezaposlenosti. U onim tvrtkama koje su ostale raditi zbog krize je radnicima skraćeno radno vrijeme i smanjene su plaće.

Njemačko stanovništvo je na krize reagiralo komunističkim štrajkovima i pobunama. Komunisti su na izborima počeli dobivati sve više glasova. Njemačka je prva dobila radničku stranku još 1875. godine i imala je najorganiziranije radništvo zbog čega je ponovno zaprijetila socijalistička revolucija. No revoluciju je na neki način spriječio Hitler i njegova nacistička stranka.

 

         HITLEROV DOLAZAK NA VLAST

Tijekom Velike gospodarske krize svaki čas se mijenjala njemačka vlada. Izbori koji su se održavali od 1929. do 1932. godine pokazali su da komunisti dobivaju sve više pristaša, a s druge strane i nacisti dobivaju sve više pristaša.

Na zadnjim izborima u jesen 1932. godine pokazao se da je Njemačka oštro podijeljena na ljevicu i desnicu. Nacisti su imali oslonac u financijskoj oligarhiji i osvojili su 11.800.000 glasova. Socijaldemokrati su osvojili 7.200.000 glasova, a komunisti 5.900.000 glasova. Hitler i Nacistička stranka bili su pobjednici izbora, a socijaldemokrati i komunisti mogli su mu se suprotstaviti samo zajedno, no te dvije strane nisu u dobrim odnosima još od oružanog sukoba iz 1919. godine.

Hitler je odmah u siječnju 1933. godine postao predsjednik njemačke vlade. U Njemačkoj je još postojao parlament, ali je Hitler u prvih 6 mjeseci uspostavio potpunu diktaturu. Imao je SS i SA jedinice, a uspostavio je i tajnu policiju – Gestapo – koja je odgovarala samo njemu.

SS-ovci su po Hitlerovu naređenju 1933. godine podmetnuli požar u parlamentu. Zastupnici se nakon požara više nisu imali gdje sastati, a za požar su optuženi komunisti. Sud je otkrio da komunisti nisu imali ništa s tim, ali nacistima su optužbe bile dovoljne da podignu hajku na komuniste. Hitler je zato počeo osnivati koncentracijske logore za komuniste.

Hitler je ubrzo, nakon smrti njemačkog predsjednika Hindenburga, postao i predsjednikRepublike pa je dobio i zapovijedanje nad vojskom. Budući da parlamenta više nije bili, Hitler je lagano ukinuo demokraciju i zabranio sve političke stranke osim Nacističke.

Novi parlament Hitler je sazvao u Potsdamu gdje su sahranjivani njemački carevi još od srednjeg vijeka. Mogli su doći samo nacisti jer su ostale stranke bile zabranjene. Taj parlament je prenio svu svoju vlast na Hitlera i nakon toga je Hitler preuzeo naziv führer i u Potsdamu proglasio osnivanje Trećeg Reicha. 1934. godine u Njemačkoj je zavladala potpuna nacistička diktatura.

 

         IZLAZAK NJEMAČKE IZ KRIZE

Hitler je 1935. godine donio Nürnberške zakone prema kojima je počeo sprovoditi svoju nacističku politiku. Prvo je Židovima oduzeo vlasništvo i sva građanska prava, a zabranjeni su i brakovi između Nijemaca i Židova. Isto tako je proglašena zabrana mišljenja koja nisu u skladu s nacističkom ideologijom.

Hitler je na čelo njemačke došao kad je nezaposlenost bila najveća. Zato je krenuo u gospodarske reforme i izvlačenje Njemačke iz krize. Njegove reforme bile su tako učinkovite da uskoro u Njemačkoj nije bilo ni jednog nezaposlenog čovjeka.

Hitler je počeo kršiti Versajski sporazum. Prestao je plaćati odštetu bivšim silama Antante i započeo je razvoj ratne industrije. Tako su se sredstva iz proračuna za vojnu industriju od 1933. do 1939. povećavala pet puta. Hitler je da ne bi morao odgovarati pred javnošću, odmah 1933. godine izašao iz Lige naroda jer bi bio prozvan za kršenje Versajskog sporazuma. Bez obzira na sve to, i Engleska i Francuska i Sjedinjene Države su šutjele jer im treba jaka Njemačka na granici kapitalizma i komunizma.

Njemačka je od 1933. godine pretvorena u veliki vojni logor. Cijelo društvo je izmilitarizirano. Nacistička ideologija se počinje širiti kroz čitavo društvo – od djece preko mladih i odraslih. Osnivane su broje 'Hitlerove organizacije' – Hitlerovi lovci, Hitlerove žene, Hitlerova djeca…

Izlazak Njemačke iz krize praćen je rastom kapitala. Zakonom je prisiljeno stvaranje trustova i kartela kako bi se razvijalo gospodarstvo i zapošljavali ljudi.

Njemačka se strašno brzo naoružava jer Hitleru treba oružje da bi stvorio Veliku Njemačku. Kad su skladišta bila prepuna oružja, preostalo je zatvoriti radnu industriju i prestrukturirati je u mirnodopsku industriju što dugo traje i nije sigurno, ili početi trošiti oružje i nastaviti proizvodnju čime se neće morati otpuštati radnici. Takav način izlaska iz krize vodio je Njemačku u rat, a to je i bilo u skladu s Hitlerovom idejom Velike Njemačke.

 

         OBNOVA VOJSKE I POVRAT ODUZETIH POKRAJINA

Hitler je 1934. godine obnovio čitavu vojsku – sve redove – od pješaka do mornarice. Do savršenstva je doveo pješačku vojsku, a zaostajao je u brodogradnji. Nije bilo vremena za dugotrajno ulaganje u mornaricu i zato je počeo ulagati u proizvodnju vojnih aviona.

Njemačka vojska je iste godine kad je osnovana istjerala Francuze iz njemačkih pokrajina Saar i zapadnog Porajnja koje su Francuzi zauzeli kao ratnu odštetu. Područje Saara vraćeno je 1934. tako što je izveden plebiscit. Stanovnici su pitani gdje žele živjeti – u Francuskoj ili Njemačkoj, i izjasnili su se za Njemačku. Tamo je došla njemačka vojska i francuska uprava se morala povući. Ista stvar se sljedeće godine dogodila u zapadnom Porajnju.

australis @ 19:18 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 10, 2007

Hrvatska je od 1918. godine u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Kraljevina SHS je osnovana jer su postojale težnje sila Antante da na Balkanu postoji jedna veća, moćnija država.

 

         GRANICA S ITALIJOM

Granice Kraljevine SHS su određene na mirovnoj konferenciji u Parizu. Nije bilo teško definirati granice s državama koje su iz rata izašle poražene poput Mađarske i Bugarske, ali je jako teško bilo određivati granice s Italijom zato što postoji Tajni londonski sporazum. Bilo je jako puno prijedloga za granicu s Italijom, no na kraju ta granica nije definirana na konferenciji nego je prepušteno da se dogovore Italija i Kraljevina SHS.

Na kraju je u 11. mjesecu 1920. u Rapallu sklopljen Rapalski sporazum. Rapalskom granicom je Slovenija izgubila Trst, gorice i primorje, a Hrvatska Istru, Rijeka je proglašena slobodnom državicom, zatim je izgubila kvarnerske otoke Cres i Lošinj, pa Zadar s okolicom i na jugu otok Lastovo. Preko 600 000 Slovenaca i Hrvata se našlo iza talijanske granice. Na taj način je ostvaren veći dio tajnog Londonskog sporazuma.

Za Hrvate i Slovence je to postalo jako teško jer ih je Mussolini slom htio potalijančiti. Počela je snažna talijanizacija. Svi dokumenti se izdaju na talijanskom jeziku, nastava se održava na talijanskom… Jedini prostor u koji Mussolini nije smio dirati bila je Crkva. U Crkvi se smio koristiti narodni jezik.

Bilo je nekoliko oružanih akcija protiv talijanske vlasti. 1921. godine je ustanak dignut u Labinu. Čak je proglašena Labinska Republika, no fašističke snage su ga uspjele ugušiti.

 

         GRANICA S AUSTRIJOM

Isto tako je teško bilo odrediti granice na sjeveru sa Štajerskom i Koruškom. Te dvije pokrajine se pružaju kroz Sloveniju i Austriju i na cijelom prostoru su živjeli i Slovenci i Austrijanci. Zato je održan referendum na kojem se oko 51 % stanovnika odlučilo za Republiku Austriju. Tako je velik dio Slovenaca ostao na prostoru Austrije i Slovenija je znatno smanjena.

 

         GRANICA SA GRČKOM I RUMUNJSKOM

S Grcima i Rumunjima se bilo lako dogovoriti oko granica. Između Grčke i Makedonije postoji jasna granica. Međutim, granica između Vojvodine i Rumunjske nije jasno definirana jer se kroz obje države proteže pokrajina Banat u kojoj živi pomiješano srpsko i rumunjsko stanovništvo.

Zato je donesen granični sporazum kojim je uspostavljena granica između te dvije države. Tim sporazumom je dozvoljeno i humano preseljenje Srba s rumunjske strane u Srbiju i Rumunja sa srpske strane u Rumunjsku. Države su se obvezale isplatiti odštetu za imovinu svima onima koji se odluče preseliti.

 

         PROBLEMI U KRALJEVINI SHS

U Kraljevini SHS vlada teška kriza i neimaština. Glavni razlog su razaranja iz Prvog svjetskog rata i to što je tim prostorom pred kraj rata protutnjala solunska fronta koja je oslobađala Balkan od Austrougarske i Njemačke.

Vrlo brzo su se počela iskazivati tri najveća unutrašnja problema.

 

1.       SELJAČKO ili AGRARNO PITANJE

Preko 80 % stanovnika živi od zemljoradnje. Na prostoru KSHS je jako puno veleposjeda koji su ostali iz bivših država. S druge strane, ima seljaka koji nemaju posjede ili imaju male posjede. Čim je nastala Kraljevina SHS, seljaci su tražili agrarnu reformu kao u Rusiji, međutim, vlast je ignorirala probleme seljaka.

Prosječni zemljoposjed u KSHS iznosio je oko 5 ha, a u stvarnosti je velika većina iznosila samo 2 ha.

Bilo je nekakve agrarne reforme – u KSHS su nakon završetka rata ostali napušteni zemljoposjedi koje su posjedovali Nijemci, Talijani i Austrijanci još u Austrougarskoj. Oni su sada otišli i država tu zemlju dijeli Solunskim dobrovoljcima koji su uglavnom bili iz Srbije.

Zato se u Hrvatskoj, Vojvodini i Bosni pojavljuju srpska sela gdje ih nikad nije bilo. Seljačko pitanje je ostalo neriješeno i zbog toga se na selu događaju pobune koje guše policija i vojska.

 

2.     NEJEDNAKOST

Svi koji su vidjeli Kraljevinu SHS kao zemlju jednakosti i blagostanja, jako brzo su se razočarali. Kad je uveden porez, stanovnici Makedonije, Crne Gore i Srbije su ga plaćali po puno nižoj stopi nego stanovnici Hrvatske, Vojvodine i Slovenije.

Nova valuta bio je dinar koji se i prije koristio u Srbiji. Ljudi koji su živjeli pod Austrougarskom imali su forinte i morali su ih zamijeniti u dinare. Realna vrijednost bila je 1 forinta za 1 dinar. No sad je Centralna narodna banka u Beogradu povisila vrijednost dinara tako da je za 1 dinar trebalo dati 4 ili 5 forinti. To su opet najviše osjetili Slovenci i Hrvati jer su se njihove ušteđevine topile.

Nejednakost se očitovala i u tome što je na teritoriju KSHS uspostavljena državna vojska koja je ustrojena na srpski zapovjedni jezik, ali su masovno mobilizirani ljudi iz zapadnog dijela Kraljevine – iz Hrvatske, Slovenije i Bosne.

U politici – sve pripadnici političkih stranaka koje su bile protiv monarhije i centralizacije bili su izloženi zatvaranjima i hapšenjima.

Najjača stranka u Hrvatskoj postala je Hrvatska pučka seljačka stranka. Radić je bio nezadovoljan i načinom ujedinjenja i položajem Hrvatske u Kraljevini SHS. On se borio da Hrvatska bude država unutar KSHS i da sačuva autonomiju. HPSS je zato počela borbu za republiku.

1920. HPSS je preimenovana u Hrvatsku republikansku seljačku stranku (HRSS). Zbog tih ideja Radića i simpatizere stranke su odmah počeli hapsiti.

 

3.    SOCIJALNO PITANJE – položaj i prava najamnog radništva (najsiromašnije stanov.)

Položaj radnika je bitno lošiji nego u drugim zemljama. Najamni radnici ne uživaju nikakva prava. Na zapadu postoje i jake radničke stranke.

Na zapadu je regulirano i radno vrijeme i nadnice, dok to u KSHS ovisi o volji poslodavca. Na zapadu je štrajk prihvaćen oblik borbe za prava radnika. U KSHS je svaki štrajkaš proglašen državnim neprijateljem.

Na zapadu je uvedeno opće pravo glasa. Radnici su mogli sudjelovati u vlasti. U Kraljevini SHS nikad nije bilo općeg prava glasa. Radnici nisu mogli ni birati ni biti birani.

Isto tako nikad nisu imali pravo na obilježavanje prvog maja – međunarodni dan radnika (na taj dan utemeljena 2. radnička internacionala 1889.) Radnici bi na zapadu na taj dan dobili pravo da izađu na ulice i održe skup za svoja prava. U KSHS radnici to nisu smjeli. Nisu imali pravo ni na sindikat.

 

         RADNIČKI ŠTRAJKOVI U KRALJEVINI SHS

U svibnju 1919. godine radnici su izašli na ulice i zahtijevali da vlada prizna 1. maj. Vlada je na zahtjev odgovorila hapšenjem i zatvaranjem sudionika demonstracije.

U lipnju 1919. je organiziran prvi generalni štrajk. Došlo je do potpune obustave rada. Vlada je ponovno odgovorila nasiljem. Taj štrajk je paralizirao i promet pa vojska Kraljevine SHS nije mogla otići u Mađarsku ugušiti komunizma kad ju je Francuska pozvala.

 

         KOMUNISTIČKA PARTIJA JUGOSLAVIJE

U svim državama Kraljevine SHS dolazilo je do cijepanja socijaldemokratskih stranaka. I onda je u 4. mjesecu 1919. godine u Beogradu došlo do ujedinjenja svih ljevica i osnovana je Socijalistička radnička partija Jugoslavije/komunista (SRPJ/k). Ta stranka nastaje kao tipična imitacija boljševičke stranke. U 6. mjesecu stranka je dobila statut i program u Vukovaru i nazvana je Komunistička partija Jugoslavije. Program je bio isti kao boljševički u Rusiji.

Komunistička partija Jugoslavije želi osnovati Sovjetsku Republiku Jugoslaviju i zalaže se za ukidanje privatnog vlasništva, za osnivanje Crvene armije, za obavezno besplatno školovanje. Međutim nema rješenja nacionalnog pitanja jer radništvu nije bilo jasno koliko naroda živi na tom prostoru.

Prema statutu Komunističke partije ljudi su morali biti ateisti da bi bili članovi stranke. U slučaju prekršaja statuta postojale su disciplinske mjere.

Komunistička partija Jugoslavije htjela je još u Vukovaru postati članica Kominterne. Zato osniva tzv. ujedinjene sindikate čiji su članovi bili simpatizeri KPJ – radnici. Isto tako su osnovali i omladinsku organizaciju za mlade – Savez komunističkih omladinaca Jugoslavije (SKOJ).

 

         IZBORI 1920.

Komunistička partija Jugoslavija bila je popularna stranka na izborima početkom 1920. tada su birani općinski organi vlasti. Samo u Hrvatskoj izabrano je 600 komunista (komunisti su postali gradonačelnici Zagreba, Karlovca, Slavonskog Broda). Za postojeću vlast je to ugrožavajuće pa su ponavljali izbore. Prvi sekretar Komunističke partije Jugoslavije Filip Filipović postao je gradonačelnik Beograda.

Na izborima za prvi zajednički parlament, komunisti su ušli u ustavotvornu skupštinu i postali treća najjača stranka u državi (uz radikale i demokrate – obje srpske).

Radić nije htio sudjelovati na izborima iz principa. KPJ je dobila 59 mandata što je bilo opasno za ustavna rješenja. Vlada koja donosi zakone ako nema parlamenta 29. XII 1920. donosi zakon nazvan Obznana kojim se komunistima zabranjuje javno djelovanje i organiziranje. Počela su uhićenja komunista. Tim zakonom je zabranjeno postojanje KPJ i ukinuto je 59 komunističkih mandata. Zato komunisti od onda moraju djelovati tajno.

australis @ 20:36 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 4, 2007

Nakon završetka rata svijet se polako oporavlja. Obnavlja se gospodarstvo, a nastavlja se razvijati i znanost. Isto tako u prometu sve više prevladavaju motori s unutarnjim izgaranjem. Sve je praćeno akumulacijom kapitala.

 

         ZLATNI VIJEK SJEDINJENIH DRŽAVA

U poslijeratnom razdoblju se jako uzdiže jedna sila – Sjedinjene Američke Države. Sjedinjene Države su doživjele svoj zlatni vijek (bile su na vrhuncu) od 1920. do 1925. godine. SAD su u tom razdoblju bile zemlja blagostanja jer su iskoristile rat na poseban način. U vrijeme Prvog svjetskog rata su razvile svoje industrijske i poljoprivredne potencijale.

Sjedinjene Države proizvode 40% od ukupne svjetske proizvodnje i izvrsno su prodavale sve svoje proizvode tijekom rata. Isto tako, osim u vanjskoj trgovini velik priljev su SAD ostvarivale od kredita koje vraćaju Engleska, Francuska, Italija.

Upravo sva ta bogatstva koja se slijevaju u SAD omogućila su da standard života američkih stanovnika poraste.

-plaće radnika porasle su za 33%

-plaće činovnika porasle su za 42%

   -dobit vlasnika monopola i trustova porasla je za 76%

   -dobit vlasnika privatnog kapitala porasla je za 108%

Standard prosječnog Amerikanca u to se vrijeme mjeri automobilima. Od 198. godine do 1928. prosječna američka obitelj ima po dva automobila.

 

         RAZVOJ NJEMAČKE

Druga država koja se uzdigla zahvaljujući gospodarskim injekcijama je Njemačka. Njemačka je prije Prvog svjetskog rata proizvodila najviše na svijetu, no cjelokupno gospodarstvo je uništio rat. Sad nakon rata u Njemačku stiže američki i britanski kapital.

Amerikanci, Englezi i Francuzi se boje komunizma i računa se na budući rat protiv komunizma. U tom budućem ratu Englezima i Amerikancima treba jaka Njemačka na granici između kapitalističkog zapada i komunističke Rusije na istoku. Ako dođe do rata ginut će Nijemci, a ne američki biznismeni i engleski džentlmeni. Njemačka treba biti jaka da može braniti Englesku.

 

         KRIZA HIPERPRODUKCIJE U SAD-u

Sjedinjene Države kao najveći proizvođač na svijetu odjednom doživljavaju stop. Europske zemlje se oporavljaju nakon rat i desetak godina nakon završetka rata više ne moraju uvoziti iz SAD-a. Zato se u Sjedinjenim Državama javila kriza hiperprodukcije.

Kriza se najprije pojavila u poljoprivredi. Počinju padati cijene žitu, mesu… Cijena žita pokušala se neko vrijeme održati tako što se žitom ložio parni stroj lokomotiva, no to nije moglo dugo trajati. Američki farmeri su počeli živjeti na rezervama – počinju dizati svoje ušteđevine.

Hiperprodukcija u poljoprivredi i stočarstvu uzrokovala je zastoj u trgovini industrijskim proizvodima. Kupuje se na kapaljku i zato se proizvedena roba skladišti pa joj pada cijena. Sve to dovodi do zatvaranja poduzeća zbog bankrota.

Najteža posljedica krize je masovna nezaposlenost. 1928. se bez posla našlo 11 milijuna ljudi. Broj ugroženih ljudi još je 4 puta veći. Ako roditelj ostane bez posla, svi članovi obitelji su ugroženi. U SAD-u počinju nemiri. Nezaposleni ljudi krenuli su u demonstracije. Ljudi koji su godinama bili uspješni poduzetnici sada su bez posla. Pojačava se broj kriminalaca – među ljudima koji nemaju ništa. Isto tako se povećava prostitucija i alkoholizam. Činilo se da je kapitalizam u rasulu. Ljudi nemaju novca, potrošili su sve zalihe. Na kraju su SAD doživjele bankrot kao država.

 

         VELIKA GOSPODARSKA KRIZA

Počela je prodaja svih dionica i američka burza u Wall Streetu u New Yorku. Burza je slom doživjela na tzv. crni petak 25. listopada 1929. godine. Samim time svijet upada u veliku gospodarsku krizu koja je trajala od 1929. do 1933. godine. Svijet je nakon industrijske revolucije postao jedna velika gospodarska cjelina i poremećaji koji su se dogodili u jednoj zemlji odmah su se odrazili i u drugim zemljama.

Američki kapital koji je plasiran u drugim zemljama se gasi i to dovodi do nezaposlenosti u tim zemljama. Javljaju se zastoji u proizvodnji i bankroti brojnih poduzeća u svim zemljama. Činilo se da je kapitalizam doživio svoj kraj. Zavladala je velika nezaposlenost i počela su snažna revolucionarna gibanja.

Jedina država koja nije osjetila gospodarsku krizu bio je Sovjetski Savez. U Sovjetskom Savezu je krenula prva petoljetka – počelo je plansko gospodarstvo. Intelektualci su vidjeli propast i slom u kapitalističkim zemljama i uspon Sovjetskog Saveza. To je dovelo do uključenja brojnih intelektualaca u komunističke partije.

U svim zemljama počinje borba protiv krize. Glavni problem je nezaposlenost. Iz krize su najbrže izlazile one zemlje koje su bile gospodarski najjače, a najduže su morale čekati na oporavak nerazvijene zemlje.

 

         ''NEW DEAL''

1932. godine na predsjedničkim izborima u Sjedinjenim Državama pobijedio je demokratski kandidat Franklin Roosevelt. Roosevelt je predložio plan za izlazak i krize – New Deal. Taj plan predstavlja čitav niz mjera za izlazak iz krize.

Prva briga je kako zbrinuti 11 milijuna nezaposlenih. Država počinje organizirati javne radove. Grade se objekti koji su potrebni cijelom građanstvu. Država u početku nije imala novca da bi platila radnike, ali zato im je osigurala smještaj, hranu, odjeću, alate… U gradovima su prestale demonstracije. Država je time poticala proizvodnju hrane i odjeće za radnike. (Bilo je uvedeno obavezno zdravstveno, socijalno i mirovinsko osiguranje, propisivala se visina plaće…)

Druga mjera koju je Roosevelt sproveo su mjere štednje. Da bi dio novca ostajao u državnoj blagajni, smanjio je plaće sebi i svima koji rade u državnoj upravi. Tako se polako punila državna blagajna.

Uskoro je došlo i do inflacije. Štampalo se više novca nego što ima zlata u narodnoj banci. Zato se smanjuje vrijednost novca. Roosevelt umjesto zlata uvodi srebrnu podlogu za dolar. Srebra ima puno više nego zlata i sada je moguće štampati veće količine novca. time se izbjegava kvarenje novca i inflacija.

Pomoću svih tih mjera, država je napunila državnu blagajnu i sad taj novac usmjerava u oživljavanje gospodarstva. Preko kredita se potiče proizvodnja. Država počinje poduzetnicima nuditi kredite. Do tih kredita može doći svatko – i farmeri i vlasnici trustova.

Kredit se dobiva pod uvjetima: država svakom proizvođaču određuje što će proizvoditi, po kojoj će cijeni prodavati svoje proizvode, gdje i kolika će biti plaća zaposlenika. Na taj način država postaje poduzetnik, a krediti su poslužili za kontrolu nad proizvodnjom. To je bila neka vrsta planskog gospodarstva po kojem je nemoguće da se više ikad dogodi kriza jer ne može doći do krize hiperprodukcije.

Sve države počele su na razne načine voditi kontrolu nad proizvodnjom. Pojavio se državnikapitalizam. Država postaje poduzetnik i preuzima na sebe ekonomsku ulogu. 1933. godine u Sjedinjenim Američkim Državama više nema krize.

australis @ 19:47 |Komentiraj | Komentari: 25 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 26, 2007

Italija nakon Prvog svjetskog rata proživljava užasno teško razdoblje. Gospodarski je uništena, jako je zadužena, a usto nema proizvodnje. Milijuni ljudi koji su mobilizirani vraćaju se kućama, a posla nema. Zavladala je glad i neimaština. Živi se na rezervama. Oni koji nemaju zalihe počinju se ponašati revolucionarno.

1919. godine Italija je puna sovjeta, i u selima i u gradovima. Stanovnici sela su počeli osnivati sovjete koji ukidaju privatno vlasništvo kao boljševici u Rusiji. Isto tako radnici u propalim tvornicama otimaju te tvornice vlasnicima i počinju osnivati u njima sovjete i organizirati proizvodnju.

 

         NASTANAK FAŠISTIČKE STRANKE

Ugrožen je opstanak kapitalizma. Svaka sila akcije izaziva sile reakcije. Zato počinju nastajati različita desničarska gibanja koji se žele obraniti od komunizma i očuvati kapitalizam. Među tim desničarskim gibanjima počela se 1919. godine uzdizati jedna stranka koju je osnovao BenitoMussolini. (On je bio socijalist do Prvog svjetskog rata, no onda je izbačen iz partije). Mussolini je tijekom rata počeo stvarati borbena udruženja koja su se zvala Fasci di combatimenti. U tim udruženjima okupljao je vojnike uniformirane u crne košulje po kojima su dobili naziv crnokošuljaši.

Mussolini nastupa s idejama o Italiji koja će obuhvatiti sve zemlje oko Sredozemlja – kao Rimsko Carstvo. To bi bila Velika Italija. Da bi to uspjeli, trebalo je oživjeti rimski osvajački duh. Zato se Mussolini vraća na starorimsku tradiciju. U svoj pokret uvodi starorimski pozdrav – uzdignuta desna ruka. (Tako su senatori pozdravljali Cezara.) Obnavlja se i način stupanja vojske.

Od liktora – tjelesne straže konzula – koji su nosili snopove pruća Mussolini je preuzeo i simbol moći i zajedništva - fasces. Prutovi koji su bili sami mogli su se lako slomiti, no kad su bili zajedno na okupu, ništa ih nije moglo slomiti. Snop pruća je bio simbol zajedništva. Uz pruće se nalazila i sjekira koja je predstavljala državu i moć.

Već 1919. godine iz fašističkog pokreta je nastala Fašistička stranka. Fašisti su jako brzo počeli pokazivati težnju da obračunaju s ljevičarima. Stranka je zadržala borbena udruženja pa su se javili politički atentat na ljevičare. Fašisti su napadali i sovjete. Prisiljavali su komuniste da piju ricinusovo ulje koje tjera ljude da ubrzano gube tekućinu i da dehidriraju.

(U Italiji je došlo do pojave da jedna desničarska stranka ima i svoju vojsku. To je karakteristično za sve fašističke stranke koje su se kasnije pojavile.)

JAČANJE SKVADRI. Mussolini se zalagao za diktaturu. Njegovo stajalište je da u jednoj državi treba biti jedan vođa, da smije postojati samo jedna stranka i da smije postojati samo jedan narod. To je jako brzo shvatila oligarhija koja je omogućila Mussoliniju da preuzme vlast u Italiji. Mussolini je pod pokroviteljstvom oligarhije mogao početi plaćati svoja borbena udruženja – skvadre.

Ljudi u skvadrama su počeli dobivati novac, odjeću, hranu… Ljudi u Italiji nisu se mogli zaposliti i zato se borbena udruženja šire. Dobivaju i vatreno oružje. Mussolini je potplaćivao stražare državnih vojnih skladišta da ih potkradaju i šalju mu oružje.

 

         FAŠISTI PREUZIMAJU VLAST

Mussolini je krenuo u pročišćavanje Italije od sovjeta. Morao je preuzeti vlast u Italiji. Toliko je ojačao da je 1922. godine potkraj X mjeseca održan kongres Fašističke stranke u Napulju na kojem je Mussolini izjavio da želi da im se preda vlast.

To je izazvalo euforiju i Mussolini je poveo fašiste u pohod na Rim. Nitko nije ništa poduzeo jer je Mussolini sve njih branio od komunizma. Talijanska vlada je pala i kralj je pozvao Mussolinija i 30. X mu dao mandat za sastavljanje vlade. (Mussolinija su zvali vođa ili duce.) Pojavio se fašistički režim u Europi.

 

         DIKTATURA

U Italiji postoji parlament i Mussolini se u početku ponašao vrlo oprezno. Uskoro je osnovao tajnu državnu policiju koja je odgovarala izravno njemu. Fašisti su polako ulazili u sva državna tijela. Kad je postao dovoljno snažan, Mussolini je raspustio parlament, ukinuo sve političke stranke osim fašista i 1926. godine uveo potpunu diktaturu. I dalje postoji kralj, ali sva vlast je u Mussolonijevim rukama.

Mussolini je ukinuo sve građanske slobode – nema više slobode govora, slobode tiska. Svi građani moraju biti podređeni vođi. Zavladao je totalitarizam. Čovjek ne smije imati svoje interese nego smije samo podupirati fašiste. Mussolini je sve svoje političke protivnike hapsio i zatvarao u koncentracijske logore. Prve žrtve koncentracijskih logora bili su komunisti.

Isto tako su ukinute sve radničke organizacije i sindikate. Tko god se pobunio protiv takve politike, to je platio životom. Što se tiče radnika, Mussolini je uveo 10-satno radno vrijeme. Dok se svud u svijetu radno vrijeme smanjuje, u Italiji se povećava.

 

         STVARANJE VELIKE ITALIJE

Mussolini od početka vodi agresivnu vanjsku politiku. Vodi se bitka za kolonije koje trebaju oligarhiji. Talijani su počeli stvarati Veliku Italiju agresijom na Rijeku. (Rijeka je versajskim sporazumom postala samostalna državica.) Crnokošuljaše je u napad na Rijeku 1923. godine poveo Gabriele D'Annunzio.

Rijeka se nije mogla obraniti i osvojena je. Međutim, 1924. godine je u Rimu sklopljen Rimski sporazum kojim je Rijeka podijeljena između Italije i Kraljevine SHS. Granica je bila rijeka Rječina.

Rijeka Italiji nije bila obećana  Tajnim londonskim sporazumom. Jako brzo su htjeli nešto slično napraviti u Albaniji i sjevernoj Grčkoj, no nisu uspjeli.

 

         STVARANJE VATIKANA

Jedino što je Mussolini u Italiji uspio napraviti je rješavanje spora između građana i pape. 1929. godine sklopljen je konkordat odnosno Lateranski sporazum između Crkve i države. Mussolini je njime pristao platiti Crvi ogromnu odštetu za sve posjede koje je izgubila, no papa je morao obećati da će taj kapital ostati unutar granica Italije.

Tako je u dijelu Rima kamo se papa 1870. godine povukao osnovana papinska država Vatikan.

australis @ 21:13 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare

Mnoge zemlje nakon Prvog svjetskog rata su na rubu socijalističke revolucije. Naročito baltičke zemlje: Estonija, Letonija i Litva te Španjolska i Italija. Revolucionarni val je u svijetu na vrhuncu početkom 1919. godine. Činilo se da će se socijalizam proširiti brzo po cijelom svijetu.

U to vrijeme boljševici nisu nikome mogli pomoći jer završavaju građanski rat. Lenjin je ipak u III mjesecu 1919. godine osnovao komunističku internacionalu u Moskvi – to je Kominterna. To je bilo treće međunarodno udruženje radnika i centar komunizma u svijetu. Članice su postale sve komunističke partije u svijetu. Glavni cilj je svjetska socijalistička revolucija odnosno širenje komunizma. Vjeruje se da se u jednom koraku može srušiti kapitalizam.

Međutim, sve ono što se događalo u Sovjetskom Savezu, događalo se i u Kominterni. Čelnik Kominterne je nakon Lenjinove smrti postao Staljin i on ju je iskoristio za svoje osvajačke interese. O Staljinu je ovisilo tko će u kojoj partiji biti sekretar. Upravljao je upravom svih partija.

 

         NOVI VOJNI I POLITIČKI SAVEZI

S druge strane strah od širenja socijalističke revolucije natjerala je Francusku i zapadne zemlje da počnu okruživati Sovjetski Savez da blokiraju širenje komunizma iz Rusije. Da bi onemogućila planove sovjetskog Saveza, Francuska je počela stvarati političke i vojne saveze.

Tako je 1920. godine nastao vojni i politički savez koji je okupljao baltičke državice: Estoniju, Letoniju i Litvu te Poljsku. One su sklopile savez sa Francuskom. (Nije imao ime.) Međutim, Francuska je pomoću tog saveza okružila i Njemačku sa istoka što je bio skriveni cilj.

Drugi takav savez koji je nastao s 1920. na 1921. uključivao je Čehoslovačku, Rumunjsku i Kraljevinu SHS. Taj savez dobio je ime Mala antanta. Njegova zadaća bila je spriječiti prodiranje komunizma na zapad, istodobno je trebao okružiti Njemačku sa juga i jugoistoka. Francuska je tim državama garantirala da se neće ponoviti Austrougarska.

 

         SUKOBI KAPITALIZMA I KOMUNIZMA

Prvi svjetski rat nije riješio sukobe velikih sila. Sukobi oko podjela svijeta su postali drugorazredni. Glavni postaje sukob između kapitalizma i komunizma. Svim kapitalističkim zemljama je cilj uništiti komunizam. A komunistima je pak cilj uništiti kapitalizam kako bi stvorili pravednije, komunističko društvo.

australis @ 21:11 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare

Nakon Njemačke druga zemlja u kojoj je bilo pokušaja socijalističke revolucije bila je Mađarska. Mađarska je kao gubitnica završila Prvi svjetski rat i Mađarsko Kraljevstvo se raspalo. Svedena je na minimum minimuma. Ostala je bez Slovačke u korist novonastale Republike Čehoslovačke, zatim Rumunjskoj je vraćena Transilvanija, Gradišće je pripojeno Austriji, a Vojvodina, Slavonija, Hrvatska su unutar Kraljevine SHS.

S druge strane, Mađarska je i gospodarski uništena. Vlada strašna neimaština i nezaposlenost. Istovremeno se iz Rusije vraćaju zarobljeni mađarski vojnici koji donose socijalističke ideje.

 

         SOVJETSKA REPUBLIKA MAĐARSKA

Mađarska je formalno ostala Kraljevina, no vlast su preuzele građanske stranke. Sve češće se događaju parlamentarni izbori i stalno se smjenjuju vlade. U međuvremenu se i mađarska Socijaldemokratska stranka razbila na dvije struje. Na desnici su ostali socijaldemokrati, a na ljevici su se u studenom 1918. pojavili komunisti.

Početkom 1919. godine, u ožujku, organizirani su novi parlamentarni izbori. Prvi put se dogodilo da su se socijaldemokrati i komunisti ujedinili. Osnovali su koaliciju koja se zvala Socijalistička stranka Mađarske, a zajednički cilj bio im je dolazak na vlast.

Izbori su završili pobjedom Socijalističke stranke koja je dobila 90 % zastupnika u mađarskom parlamentu. Odmah je bila proglašena Sovjetska Republika Mađarska, sve po uzoru na sovjetski savez. Uvedeni su sovjeti kao organi vlasti, osnovana je crvena armija… Predsjednik komunističke partije Mađarske Bela Kun postao je predsjednik vlade i vrlo brzo predsjednik Republike.

Odmah se išlo na ukidanje privatnog vlasništva. Zemlja je oduzeta bez naknade i veleposjednicima i seljacima. Mađarski seljak je iste sekunde okrenuo leđa komunistima. Seljaci ne daju svoju zemlju. Istovremeno su europske zemlje poslale vojsku na Sovjetsku Republiku Mađarsku. Vojnu intervenciju vodila je Francuska, a uz njenu podršku su vojsku poslale i Čehoslovačka i Rumunjska, a trebala je i Kraljevina SHS, no zbog štrajka nije mogla.

Do VIII mjeseca više nije bilo ni traga Sovjetske Republike Mađarske, a Bela Kun je pobjegao u Sovjetski Savez. To je bio drugi neuspio pokušaj socijalističke revolucije.

australis @ 21:09 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare

Nakon socijalističke revolucije u Rusiji bilo je pokušaja da se i u drugim zemljama dogodi revolucija, no ni jedna nije uspjela. Prvi svjetski rat u Njemačkoj završio je zahvaljujući revoluciji mornara. Njemačka je 1918. godine prepuna sovjeta i postoji mogućnost da se i u njoj dogodi socijalistička revolucija.

Na čelu Njemačke je nakon rata Socijaldemokratska stranka Njemačke. (To je najstarija socijaldemokratska stranka na svijetu, nastala 1875. godine.) Njemački socijaldemokrati su kao svoj centar prihvatili gradić Weimar pa se Njemačka poslije Prvog svjetskog rata često naziva Vajmarska Njemačka.

 

         NASTANAK KOMUNISTIČKE PARTIJE

Od 1918. pa do 1923. godine socijaldemokratske stranke posvuda u svijetu pucaju na ljevice i desnice. Jednostavno se lome na pitanju trebaju li socijalisti pratiti primjer Rusije i dignuti revoluciju ili riješiti to mirnim putem. Oni koji su se odlučili za mirniji put ostaju socijaldemokrati – oni su desnica. Ljevica je za revoluciju i od njih nastaju komunističke partije.

Socijaldemokratska stranka u Njemačkoj se razbila na tri struje – desnicu, ljevicu i centar. Desnica ostaje na vlasti. Centar je između ljevice i desnice. Tu su ljudi koji su bliži ljevici, nego desnici, ali se ne usude ništa poduzeti u praksi. Ljevica je u 12. mjesecu 1918. godine osnovala tzv. savez spartaka. Spartakovci se udružuju sa još nekim socijaldemokratskim strankama i na kraju postaju Komunistička partija Njemačke.

 

         POKUŠAJ SOCIJALSITIČKE REVOLUCIJE

Njemački komunisti su u siječnju 1919. pokušali izvršiti socijalističku revoluciju. Digli su ustanak u Berlinu i krenuli su u borbu za vlast kao i boljševici u Rusiji. Međutim, nisu imali izgleda za uspjeh jer nisu bili toliko povezani s ljudima kao što su bili boljševici. Ustanak u Berlinu su krvavo ugušili desničari. Povezali su se s policijom i vojskom i poubijali sve komuniste na mjestu.

Revolucija nije uspjela, no oružani sukob između njemačkih komunista i socijaldemokrata doveo je do takve situacije da idućih godina više neće biti moguća nikakva suradnja između tih strana. To je jedan od razloga što od 1919. godine napreduje Hitler i Nacistička stranka.

australis @ 21:08 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, studeni 20, 2007

Nakon Svjetskog rata na svijetu postoji jedna država u kojoj vlast imaju radnici. To je Sovjetski Savez. Tamo više nema privatnog vlasništva.

Ruski komunisti su radili na širenju komunizma po svijetu. Sovjetski Savez je opasan i za Francusku, i za Njemačku, i za SAD, i za Kinu… jer u svim tim državama je temelj privatno vlasništvo.

Lenjin nije imao izbora i morao je izaći iz rata jer je u Rusiji početkom 1918. godine počeo građanski rat. (Čak je pokušan atentat na Lenjina, no Lenjin je preživio.) U Rusiji se počinju okupljati sve one snage koje su izgubile privatno vlasništvo. I koje su izgubile vlast. Neki generali nakon rušenja carstva nisu ni raspuštali carsku vojsku. Oni su se nazvali Bijela garda jer su željeli da sve ostane po starom.

 

         GRAĐANSKI RAT U RUSIJI

(Februarska revolucija je relativno lagano srušila Rusko Carstvo. Slično je bilo i sa Oktobarskom revolucijom. Ni u jednoj revoluciji nije bilo mnogo žrtava.) 1918. godine započeo je građanski rat koji je trajao do 1919. U tom ratu se tuku Rusi protiv Rusa. U te dvije godine je pobijeno oko 7 milijuna ljudi. Vodila se bitka za kapitalizam s jedne strane i za komunizam s druge strane.

Crvena garda je po ruskim gradovima i selima napadala i likvidirala sv pristaše bijele garde. Isto to je bijela garda činila sa pristašama crvene garde. Carski generali su jako brzo počeli dobivati pomoć od Francuza i Engleza preko mora. Englezi i Francuzi su pomagali generalima jer su pokušavali uništiti komunizam u Rusiji koji je prijetnja kapitalizmu. Generali su od Bijele garde formirali tri fronte. Najteže je bilo u proljeće. Sve tri fronte su počele okruživati Moskvu. Međutim nisu uspjele.

U II mjesecu 1918. Sovjetski Savez je organizirao stalnu državnu vojsku koja je dobila ime Crvena armija. Crvena garda je bila dobrovoljačka vojska, no vojnici za Crvenu armiju bili su posebno birani. U Crvenu gardu mogli su ući isključivo boljševici. Ti su ljudi onda znali za što se bore i davali su sve od sebe. Najprije su poraženi carski generali.

Boljševici su građanski rat dobili zahvaljujući ruskim seljacima. Seljaci su bili na strani boljševika jer su od njih dobili zemlju. Ruskom seljaku je zato bilo stalo da boljševici ostanu na vlasti.

 

         ORUŽANA INTERVENCIJA

Kad se vidjelo da pristaše kapitalizma nisu uspjele vratiti vlast u Rusiji, uslijedilo je doba oružane ili vojne intervencije (od 1920. do 1923.). Francuska i Velika Britanija s još 12 država među kojima su bili Japan, SAD, Estonija, Letonija, Litva, Poljska, Rumunjska, čak i Njemačka poslale su voju vojsku na teritorij Sovjetskog Saveza kako bi likvidirali komunističku vlast. No ni to nije prošlo. Malo po malo, 1921. i 1922. godine Crvena armija je čistila Sovjetski Savez od stranih vojnika pri čemu je stradalo još nekoliko milijuna ljudi. 1923. godine zadnji su istjerali Japanci koji su okupirali dio Sibira. Na taj način je Sovjetski Savez dobio bitku za opstanak.

 

         IZOLACIJA RUSIJE

Nakon građanskog rata i neuspjele vojne intervencije Sovjetski Savez je doživio ignoriranje. Bio je to treći pokušaj uništenja komunizma. Prvi korak bilo je nepriznavanje Sovjetskog Saveza. Drugi korak je diplomatska izolacija – nijedna zemlja nije htjela uspostaviti diplomatske veze sa Sovjetskim Savezom. I najgore od svega je gospodarska izolacija. Nijedna država nije htjela kupovati od SSSR-a, ni prodavati išta SSSR-u.

Stanje u Rusiji je više nego katastrofalno. U Rusiji 1918. rat nije prestao nego se nastavlja i traje neprestano od 1914. do 1923. godine. To je devet godina rušenja i razaranja. Posljedice su gospodarski kolaps i masovna glad koja vrhunac postiže 1920. i 1921. godine. Procjenjuje se da je 20 milijuna ljudi umrlo od gladi.

Zapadne države to ne vide ili ignoriraju. Nitko sa zapada nije htio pomoći ruskom narodu. Jedina organizacija koja je pokušala ublažiti glad bila je Katolička crkva.

 

         RATNI KOMUNIZAM

Sovjetski Savez svoj ostanak zahvaljuju Lenjinu. On je obrazovan čovjek širokog duha i znao je politiku prilagoditi stvarnosti. Lenjin je spretno vodio gospodarsku politiku. Prilagođavao je gospodarstvo potrebama države.

U vrijeme rata bio je uveden tzv. ratni komunizam. Jedini proizvođač u to vrijeme je ruski seljak i samo na njega se boljševici mogu osloniti. Zato su boljševici počeli oduzimati sve seljaku jer su morali prehraniti Crvenu armiju i građane u gradovima. Seljaci zbog toga više ne žele proizvoditi jer im se uzima sve što proizvedu.

Lenjin je zato učinio jedino što se moglo učiniti. Uveo je u gradovima opću radnu obvezu. Građani su morali odlaziti na selo pomagati seljacima u proizvodnji, a seljaci su ih zauzvrat prehranjivali.

 

         OŽIVLJAVANJE GOSPODARSTVA

Čim je počelo vrijeme vojne intervencije, Lenjin ide na drugi gospodarski sustav – NEP - novaekonomska politika. Novi sustav temeljio se na obnovi. Trebalo je pokrenuti razvoj i to je lenjin napravio jednim jednostavnim potezom – oživio je proizvodnju na selu. Seljacima su uvedeni porezi koje su morali davati u naturi. Morali su dio svojih proizvoda davati državi, a ostatak su mogli prodati kako su htjeli. Na taj način je oživjela proizvodnja na selu. Seljaci su počeli opskrbljivati gradove, a tamo su kupovali proizvode široke upotrebe. Odjednom je započela i trgovina između grada i sela.

U gradovima nije bilo nikakve proizvodnje. Trebalo je stimulirati ljude u gradovima na proizvodnju. Lenjin je znao da privatnog vlasništva više nema  i zato se vratio korak unatrag. Dopustio je sitno privatno vlasništvo. Dopuštene su trgovine na veliko i malo i tvornice s manjim brojem zaposlenih. Ljudi su se počeli baviti tim stvarima i polako je počela proizvodnja i u gradovima.

Međutim, Rusiji je trebalo jako puno sredstava za razvoj industrije. U gradovima i selima više nije bilo nikakvih industrija. S druge strane, Rusija je bogata rudnim bogatstvima. Lenjin je zato počeo industrijalizaciju uvozom stranog kapitala. Rusija ima bogatu sirovinsku bazu. Strani kapital je mogao doći u Rusiju, ali je bio pod kontrolom države. Tako se Rusija počela otvarati prema zapadu.

Prva zemlja koja je počela ulagati svoj kapital u Rusiju bila je Njemačka. Nakon tih gospodarskih veza (između Njemačke i Rusije) jako brzo su uspostavljene i diplomatske veze. 1924. godine Njemačka je priznala Sovjetski Savez. Tim putem su onda krenule i druge zemlje. Sovjetski savez je 1924. godine postao međunarodno priznata zemlja i izašao je iz izolacije.

 

         STALJIN – LENJINOV NASLJEDNIK

Lenjin je nakon atentata 1918. godine imao teških zdravstvenih problema i u siječnju 1924. godine je umro. Sahranjen je u Moskvi u Kremlju.

Na čelo Sovjetskog Saveza nakon Lenjinove smrti došao je Staljin. Njegovo pravo ime bilo je Josif Visarionović Džugašvili, a ime Staljin dobio je prema svojoj osobnosti. Staljin znali čelik.

Staljin je bio u najužem partijskom vodstvu i za vrijeme Lenjinovog života se počeo uzdizati. Kad je Lenjin obolio, zamijenio ga je na čelu partije. Onda je nakon Lenjinove smrti je postao predsjednik ruske vlade. Vrlo brzo je postao i predsjednik vrhovnog suda i kao takav je onda preuzeo vojnu vlast. Vrhovna vlast došla je u ruke jednog čovjeka i u Sovjetskom Savezu zavladala je diktatura. Od 1924. godine u partiju su mogli ući samo boljševici.

Lenjin je dijalektičar. On poznaje teoriju socijalizma, ali dopušta da događaji mijenjaju tu teoriju. Staljin teoriju doslovno prevodi u praksu. Staljin je pratio samo pravila, a nije gledao svijet široko. Zato se komunizam u Staljinovo doba izrodio u totalitarni sustav. Svi koji se suprotstave ili imaju drukčije mišljenje su neprijatelji i njih se Staljin rješavao po kratkom postupku – slao ih je u Sibir da ohlade.

 

         KOLEKTIVIZACIJA

Staljin je nastavio s gospodarskim programom. Posljedica NEP-a bilo je bogaćenje seljaka. Seljaci su uspješno prodavali svoje proizvode i počeli su se bogatiti. Zato su dobili naziv kulaci. Prema socijalističkoj teoriji svi bi ljudi trebali biti jednako bogati i to Staljin znao da ne smije biti bogaćenja. Sovjetskom Savezu je prijetilo raslojavanje. Zato je počeo jedan krvavi proces – kolektivizacija.

Staljin od 1924. do 1927. godine ponovno oduzima privatno vlasništvo. Seljacima se oduzima zemlja i moraju se udruživati u zadruge - kolhoze ili osnovati državna poljoprivredna poduzeća - sovhoze. Oduzeti seljaku zemlju znači oduzeti mu egzistenciju. Zato su se ljudi pokušali oduprijeti, međutim, oni su završili ubijeni ili su poslani u Sibir. Stotine tisuća ljudi su protjerani na izdržavanje kazni u Sibir.

Ljudi koji su ušli u takve zadruge ili državna poduzeća više nemaju poticaja raditi i proizvodnja zastaje. Zato Sovjetski Savez više nikad nije imao dovoljno hrane za svoje potrebe i morao je uvoziti hranu.

 

         PLANSKO GOSPODARSTVO

Nakon što je završio proces kolektivizacije, 1928. na 1929. Staljin je pokrenuo treći gospodarski sustav – plansku privredu ili plansko gospodarstvo. U socijalističkoj teoriji kao glavni problem u kapitalističkom sustavu se navodi stihijska (neorganizirana) proizvodnja – ne radi se radi potrebe nego radi profita. Rezultat toga što ne postoji kontrola nad proizvodnjom je kriza hiperprodukcije. Dolazi do bankrota i onda mnogi dobivaju otkaz.

Da bi se to izbjeglo socijalisti su počeli govoriti o kontroli proizvodnje. Treba računati koliko je čega potrebno i treba proizvesti koliko je potrebno. Taj plan se izrađuje za pet godina – planira se petoljetka. Zapravo se tu planira ne samo gospodarski sustav, nego i društveni, kulturni, školski, znanstveni…

Prva petoljetka je bila vrlo uspješna i završila je već za četiri godine. Petoljetke su Sovjetskom Savezu donijele veliki napredak. Izgradilo se toliko tvornica koliko je bilo dana.

australis @ 20:23 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
utorak, studeni 13, 2007

Na području Hrvatske u antičko vrijeme žive Iliri. Iliri su indoeuropski narod koji se na područje Hrvatske doselio u 1. tisućljeću prije Krista. Iliri su stočari i nomadi. Dugo su živjeli u rodovsko-plemenskim zajednicama. Već u starijem željeznom dobu počeli su upotrebljavati željezo i razvili su obrt.

 

         ILIRSKA PLEMENA

Najzapadnije ilirsko pleme su Veneti u sjevernoj Italiji. U Istri su živjeli Histri, a Kvarner su naseljavali Liburni. Liburni su bili opasni gusari i izvrsni pomorci. Gradili su brze brodove. U središnjem dijelu naše obale žive su Dalmati, a južnije od njih ispod Nerteve žive Ardijejci. Japodi žive istočno od Liburna, u Lici, Gorskom kotaru i zapadnoj Bosni. Oni su nam ostavili svoje poznate crvene kape. U srednjoj Bosni žive Dezitijati. Oni su iza sebe ostavili jedno od najvažnijih nalazišta starijeg željeznog doba – Glasinac (blizu Sarajeva). Uz Rijeku Kupu žive Kolopljani. Jasi žive u najsjevernijim dijelovima Hrvatske, a Breuci u zapadnoj Slavoniji. Na području Srijema, sjevernog dijela Bosne i sjevernog dijela Srbije naselili su se Skordisci. Oni su prvi počeli koristiti plugove.

 

         ILIRSKO GOSPODARSTVO

Rimljani su bili toliko oduševljeni ilirskim sirom da je on postao prvi izvozni artikl iz Hrvatske. Iliri su naveliko proizvodili metale, prerađivali drvo, kožu, vunu, a proizvodili su i posuđe. Od Grka su preuzeli masline i vinovu lozu.

Imovina je u Ilira u 1. tisućljeću prije krista još uvijek zajednička. Uskoro se počinju javljati ratni zarobljenici koji postaju robovi. Iliri ratuju zbog nalazišta prirodnih sirovina. Zato su plemena počela graditi utvrde koje se zovu gradine (poput grčkih akropola). Gradine su se gradile na mjestima koja je teško osvojiti, najčešće na ušćima rijeka ili na brežuljcima odakle se vidi na sve strane. Utvrde su služile za zaštitu onih koji se nisu sposobni boriti.

Kolapljani su na ušću Kupe u Savu osnovali gradinu koju su nazvali Segestika. Kad su došli Rimljani, preimenovali su je u Siscia. Dalmati imaju gradinu Delminij iz kojeg se razvio grad Duvno ili Tomislavgrad. Skordisci na ušću rijeke Save podižu gradinu Singidunum, današnji Beograd. Salona je jedini ilirski grad na obali. Osim u grčkim kolonijama, mnogi Grci žive u Saloni.

Postojala je vrlo važna razmjena među Grcima i Ilirima. Grci su dolazili u unutrašnjost Hrvatske dolinama rijeka, a najviše rijekom Dunav. Tako je u blizini Vukovara pronađeno skladište grčke robe. Vukovar je bio mjesto razmjene. Najvažnija stvar koja je utjecala na razvoj Ilira je trgovina jer grci donose novac. Iliri su po uzoru na Grke počeli kovati svoj novac.

Razvoj razmjene ubrzao je raspadanje rodovsko-plemenskog društva kod Ilira.

australis @ 17:10 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare

Spartu su na Peloponezu osnovali Dorani donijevši željeznu kulturu. Oni su se naselili u nizinu Lakoniju jer su uvjeti za život ondje bili vrlo pogodni. Kroz cijelu Lakoniju teče rijeka Eurota i na njoj se smjestila Sparta. Zapadno od Sparte se nalazi gorje Tajget na kojem su bila velika nalazišta željeza.

 

         SPARTANSKO DRUŠTVO

Spartanci su vjerovali da je Spartu propisao svećenik Likurg. On je odredio društveno uređenje Sparte. Prema Likurugu Spartanci su aristokrati i žive od zemljoradnje. Među njima nema privatnog vlasništva – sva zemlja je u rukama polisa.

U Lakoniji već žive Perijeci i Heloti. Spartanci su Perijecima ostavili slobodu i nisu dirali u njihovu imovinu jer nisu pružali otpor. Perijeci su tako ostali siromašni seljaci, obrtnici i trgovci. Međutim, Heloti su se odupirali pa su im Spartanci oduzeli slobodu i svu imovinu. Heloti su postali robovi. Bili su državno vlasništvo i nijedan rob nije mogao postati slobodan.

Spartanaca ima jako malo. U vrijeme kad je Sparta građena bilo je oko 150 000 Spartanaca i taj broj se smanjivao. s druge strane Helota je bilo oko 350 000 i njihov broj se povećavao.

 

         UREĐENJE SPARTE

Likurg je propisao i državno uređenje Sparte. Spartanci su jedini vladajući sloj, a Sparta je aristokratska republika. Spartanci svake dvije godine biraju dva kralja iz redova uglednih obitelji. Kraljeve ovlasti su u doba mira vrlo male. Kraljevi svoje odluke tada donose sa geruzijom. Geruzija je vijeće staraca od 28 ljudi koji su svi stariji od 60 godina. Kraljevi predsjedavaju geruzijom. U doba rata kraljevi imaju neograničenu vlast, no čim završi rat vlast opet ima geruzija.

Spartanci imaju i narodnu skupštinu koja se naziva apela. U apeli sudjeluju svi Spartanci stariji od 30 godina. Vrhovnu nadzornu vlast u Sparti ima 5 efora. Oni čine vrhovni sud i nadziru ponašanje Spartanaca. 5 efora jednostavno kontroliraju sve.

 

         SPARTANSKA VOJSKA

Spartanci su razvili specifičnu vojsku i vojni duh. Od rođenja se Spartanci odgajaju kao vojnici. U Sparti se najviše cijenila hrabrost i snaga. Odlazak u vojsku je bio svečanost i zato na čelu vojske ide glazba.

Spartanska vojska je njegovala duh zajednice. Zato se svake nedjelje Spartanci sastaju na ručku koji se zove sistija i ondje su jeli crnu juhu. To je spartansko jelo od svinjskog mesa kuhanog u krvi. Juha je začinjan s samo malo češnjaka i malo soli.

Spartanci uvijek idu u ritmu u rat i nikad ne pokazuju nikakav strah. Kralj predvodi vojsku, a uz njega je Spartanac koji je pobjednik na Olimpijskim igrama. Spartanci su se borili dok su se i neprijatelji borili, a ako je neprijatelj pobjegao, onda su se i Spartanci prestali boriti zato što smatraju da je nečasno ubiti čovjeka koji bježi. Spartanci u rat idu zbog pobjede, a ne zbog ubijanja.

 

         SPARTANSKI ODGOJ

Spartanski odgoj je započinjao rođenjem djeteta. Svako spartansko dijete pregledavali su efori. Ako je dijete bilo zdravo roditelji su ga mogli odvesti doma i odgajati ga. A ako dijete nije bilo zdravo ili je bilo defektno, bilo je odbačeno i odnijeli su ga na Tajget.

Djeca su od 7. godine išla u školu u gimnaziju. Riječ gimnazija je izvedena iz grčke riječi gymnos što znači gol – u gimnazijama su djeca vježbala gola. U školama su djeca učila čitati, pisati pjevati i nešto malo računati. Isto tako su učili i Likurgove zakone. Sve ostalo vrijeme djeca su provodila u fizičkim vježbama.

U spartanskim gimnazijama govorilo se škrto. Djeca nisu smjela govoriti dok ih netko stariji nije nešto upitao, a i tada su morali odgovoriti sažeto, kratko i jasno. Jedan od najljepših primjera lakonskog odgovora je onaj jedne spartanske majke: Sa štitom ili na štitu. Može se prevesti na više načina. 1. ili se vrati kao pobjednik ili pogini. 2. vrati se sa štitom ili na štitu, ali nikako bez štita.

Djeca su odmalena u školama dobivala samo jedan obrok dnevno. Krađa hrane u školama je bila strogo zabranjena, ali ako su djeca ukrala hranu, nasitila se i ako ih nitko nije vidio, sve je OK i nikom ništa.

Djeca su išla u kriptije – lov na helote. Ispiti su se u školama svodili na bičevanje učenika pred kipom božice Artemide. Najvišu ocjenu dobila su djeca koja su najduže izdržala. Mladi Spartanci od 18. do 21. godine bili su redarstvenici i čuvari mira. Sa 21. godinom postaju vojnici, a sa 30 godina imaju pravo osnovati obitelj.

 

         PELOPONESKI SAVEZ

U 6. stoljeću prije Krista nastao je Peloponeski savez u kojem su bili svi polisi na poluotoku Peloponez. Sparta je u tom savezu ostvarila hegemoniju ili prevlast.

australis @ 17:10 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
Nema zapisa.
ILIRI I KELTI
Brojač posjeta
608128
ARHIVA
  • Na ovom blogu možete naći gradivo iz povijesti od 1. do 4. razreda
  • Gradivo je podijeljeno po razdobljima radi lakšeg snalaženja
  • Netočnosti u postovima mogle su nastati pogreškom u prepisivanju ili na neki drugi način zbog čega se ispričavam
Shoutbox
25.8.2016. 12:36 :: Canopy Jakarta Call: 082214146314
Canopy Jakarta Call: 082214146314
25.8.2016. 12:37 :: Harga Canopy Call: 082214146314
Harga Canopy Call: 082214146314
25.8.2016. 12:37 :: Online Shop Karpet Karakter
Online Shop Karpet Karakter
25.8.2016. 12:37 :: Atap Kanopi Call: 082214146314
Atap Kanopi Call: 082214146314
25.8.2016. 12:37 :: Canopy Rumah Call: 082214146314
Canopy Rumah Call: 082214146314
25.8.2016. 12:38 :: Model Kanopi Minimalis Call: 082214146314
Model Kanopi Minimalis Call: 082214146314
25.8.2016. 12:38 :: Call:0822-14146314 Jual Baja Ringan, Model Kanopi Terbaru, Harga Polycarbonate Per Meter
Call:0822-14146314 Jual Baja Ringan,  Model Kanopi Terbaru, Harga Polycarbonate Per Meter
25.8.2016. 12:38 :: Call:0822-14146314 Model Kanopi Terbaru, Harga Polycarbonate Per Meter, Harga Fiber Kanopi
Call:0822-14146314 Model Kanopi Terbaru, Harga Polycarbonate Per Meter, Harga Fiber Kanopi
25.8.2016. 12:39 :: Call:0822-14146314 Harga Polycarbonate Per Meter, Harga Fiber Kanopi, Desain Kanopi
Call:0822-14146314 Harga Polycarbonate Per Meter, Harga Fiber Kanopi, Desain Kanopi
25.8.2016. 12:39 :: Call:0822-14146314 Harga Fiber Kanopi, Desain Kanopi, Kanopi Spandek
Call:0822-14146314 Harga Fiber Kanopi, Desain Kanopi, Kanopi Spandek
25.8.2016. 12:39 :: Call:0822-14146314 Desain Kanopi, Kanopi Spandek, Kanopi Baja Ringan Murah
Call:0822-14146314 Desain Kanopi, Kanopi Spandek, Kanopi Baja Ringan Murah
25.8.2016. 14:02 :: jual baja ringan
jual baja ringan
25.8.2016. 14:16 :: rangka atap baja
rangka atap baja
25.8.2016. 14:16 :: atap garasi
atap garasi
25.8.2016. 14:17 :: kanopi carport
kanopi carport
25.8.2016. 14:17 :: model kanopi rumah minimalis
model kanopi rumah minimalis
25.8.2016. 14:17 :: kanopi minimalis modern
kanopi minimalis modern
25.8.2016. 14:18 :: jenis atap kanopi
jenis atap kanopi
25.8.2016. 14:18 :: harga atap go green
harga atap go green
25.8.2016. 14:18 :: kanopi baja ringan depok
kanopi baja ringan depok
25.8.2016. 14:19 :: jual baja ringan murah
jual baja ringan murah
25.8.2016. 14:19 :: harga awning per meter
harga awning per meter
25.8.2016. 14:19 :: canopy rumah minimalis
canopy rumah minimalis
25.8.2016. 14:20 :: pasang canopy baja ringan
pasang canopy baja ringan
25.8.2016. 14:20 :: cara pasang kanopi baja ringan
cara pasang kanopi baja ringan
25.8.2016. 14:21 :: harga kanopi baja ringan bandung
harga kanopi baja ringan bandung
25.8.2016. 14:21 :: cara membuat kanopi baja ringan
cara membuat kanopi baja ringan
25.8.2016. 14:21 :: kanopi bogor
kanopi bogor
25.8.2016. 15:03 :: Penyakit Sifilis Pada Lelaki
 Tanda2 Penyakit Sipilis Pada Pria
25.8.2016. 15:11 :: Obat Wasir Malaysia
 Obat Wasir Murah Di Apotek
Index.hr
Nema zapisa.